Kocke usavršavaju pokrete ruku i šaka, razvijaju maštu, a saznanje da jedna veća može da zauzme mesto više manjih, da mogu da se grupišu - doprinosi kasnijem razumevanju matematike. Zato je važno da se kockama podjednako igraju i devojčice, a ne samo dečaci - kojima se one tradicionalno češće kupuju.

Gradnja i rušenje

Igrajući se kockama i slažući ih, dete počinje da vidi svet u tri dimenzije, stiče osećaj za prostor. Za to mu treba čvrsta podloga na kojoj će da se igra, najbolje na podu, i dovoljno mesta da može da gradi, ruši i ponovo gradi. Nekada i na neverovatan način - neka deca pokušavaju da grade toranj od vrha na dole.

Ne treba ih sputavati u pokušajima, bez obzira kako se to nama činilo neobično, ili čak nemoguće. Uostalom, da nije bilo "nemogućih ideja", odrasli ne bi imali svoje omiljene igračake (mobilni telefon, laptop...).

Rušenje tornja je takođe važno, i ne treba se ljutiti na dete kada svaki put sruši ono što ste vi sagradili. Ono tako uči da može da utiče na nešto, i da to promeni. Osećaj moći koje dete tada ima će mu pomoći da odraste u samouverenu osobu. 

Bezbroj kombinacija i ideja

Stručnjaci kažu da deca od četiri i pet godina tek nešto mogu da započnu kada se igraju sa gotovim igračkama kao što su lutke, plišane igračke, ili električni vozovi. A sa kockama ne može ni da se zamisli broj mogućih kombinacija koje dete može da napravi, i to u mnogo mlađem uzrastu.

Čak i zvučni, i svetlosni efekti nakon nekog vremena ne pobuđuju pažnju, jer se uvek ponavljaju na isti način.

Detetu ne treba pokazivati šta se radi sa kockama, ono će to samo da otkrije.

Svesna kontrola ruku

Sa puna četiri meseca, beba sve više kontroliše pokrete ruku. To znači da je manje prisutno refleksno hvatanje i da se pojavljuje voljno, odnosno ciljano hvatanje predmeta koji se nađu na dohvat ruke.

Između četvrtog i šestog meseca se javljaju prvi znaci koordinacije ruka-oko, i pokušaji da se dohvati igračka. Zato treba birati igračke jasnih i živih boja (crvena, žuta, plava, zelena), a podloga na kojoj su - treba da bude u suprotnoj boji, kako bi beba mogla da ih uoči. Jer ona i dalje ne može dobro da proceni udaljenost, pa često promaši kada posegne za nečim, mada se to sve ređe dešava.

Beba sa punih pet meseci može potpuno da otvori šaku sa odvojenim palcem, tako da počinje da hvata. U početku veće predmete, a kasnije i sitnije. Ako joj date kocku, obuhvatiće je čitavom šakom, a ubrzo će početi i da gleda drugu, dok jednu drži u ruci.

Hvatanje i dosezanje

Sledeća faza je hvatanje predmeta obema rukama, udaranje jednom igračkom o drugu, zatim bacanje i osluškivanje šta se nakon toga događa. Sve vreme beba i dalje stavlja igračke u usta da bi ih istražila, ali kako počinje da dominira potreba za novim iskustvom - dodirom, to se sve ređe dešava.

U ovom periodu treba podsticati hvatanje igračaka koje vise (gimnastička sprava za vežbanje), lopte različitih veličina (lopte za vodu su posebno pogodne za stimulisanje okretanja bebe sa leđa na stomak), hvatanje igračaka u središnjoj liniji i preko nje (na suprotnoj strani), prebacivanje manjih igračaka iz jedne u drugu ruku (male lopte), hvatanje igračaka obema rukama (veće lopte), držanje igračke u jednoj ruci i posezanje za drugom u sedećem položaju. Hvatanje i dosezanje su veoma važne i složene veštine kojima beba treba da ovlada i da ih usvrši, za šta joj je neophodna pomoć roditelja.

Samostalna igra

Od momenta kada počne da sedi i da se igra, kocke koje mogu da se slažu jedna na drugu kao toranj su pogodne za veliki broj stimulacija motornog razvoja. Mogu da se nađu u različitim varijantama - veće, manje, raznih boja i oblika. Za bebe mlađe od godinu dana su pogodne kocke presvučene tkaninom, a za starije od drveta, jer su dugotrajnije.

Da bi stimulacija bila bolja, dobro je odabrati kocke živih boja, i to one koje mogu da se stave jedna u drugu. Kako su napravljene od čvrstog materijala - drveta ili plastike, dete će bez problema moći da udara jednu o drugu i proizvodi zvukove. I sve ostale, navedene aktivnosti koje podstiču motoriku ruku u ovom uzrastu, mogu da se stimulišu kockama.

U sedmom mesecu, beba počinje da uočava položaje, udaljenost, oblike, veličine, tako da kocke sa svojim karakteristikama u potpunosti zadovoljavaju ove potrebe. Pošto mlađa deca ne umeju precizno da nameštaju kocku na kocku, za njih treba odabrati one koje se slažu, a ne uglavljuju se.

Igra sakrivanja

Kada u osmom mesecu dete počne da traži skriveni predmet, to može da bude mala kocka, ili neka sitna igračka poklopljena velikom kockom. Za uvežbavanje bacanja i praćenja gde je završila bačena igračka, takođe mogu da se koriste kocke, jer su otporne na udarce i neće da se otkotrljaju daleko kao lopte.

Od dvanaestog meseca je potrebno da se ponovo (dodatno) stimulišu manipulativne sposobnosti i koordinacija oko-šaka. Dete treba da drži jednu igračku i da je istovremeno dodiruje drugom, da je premešta iz jedne u drugu ruku, stavlja manju kocku u veću, da i dalje udara jednom igračkom o drugu, da ih baca, da se igra sa tri predmeta istovremeno, da privlači udaljeni predmet - za šta takođe mogu da se koriste kocke.

Sa petnaest meseci, dete može da drži dva do tri predmeta u jednoj ruci, a neka deca mogu da grade toranj od dve kocke. Većini to polazi za rukom sa godinu ipo dana, a svi to mogu sa dvadeset meseci. Kada napune dve godine, deca mogu da sagrade toranj od četiri kocke (navedeni uzrasti u kojima dete može nešto da uradi su okvirni, služe samo za orijentaciju, a svako dete ima sopstveni put sazrevanja).

Snežana Milanović, visoki strukovni tarapeut