Kada deca imaju senzorne probleme sa odećom, to može biti zbunjujuće i iscrpljujuće. Ako vaše dete zahteva da nosi ili ne nosi određenu odeću zbog šava, posebnog kroja ili vrste tkanine, onda je to verovatno zbog njihovog senzornog sistema. Svi mi imamo neke senzorne osobine, možda vaše dete voli da nosi čarape naopačke ili uvek haljinicu. Iako je to povezano sa njihovim jedinstvenim senzornim sistemom, ako ne izaziva stres u njihovom svakodnevnom životu, to je preferencija, a ne problem. Za decu koja su izbezumljena, zbog nošenja odeće, verovatno imaju senzorne probleme, kako objašnjava Ališa Grogan licencirani radni terapeut i osnivač Your Kid’s Table. Ima preko 19 godina iskustva sa ekspertizom u senzornoj obradi i razvoju nege beba, male dece. Ališa takođe ima 3 svoja dečaka kod kuće.

Zašto deca imaju senzorne probleme sa odećom

Mnoga deca, imaju senzornu osetljivost na određene vrste tekstura i nemaju dijagnozu. Senzorni problemi sa odećom su posebno povezani sa našim čulom dodira ili taktilnim sistemom, koji je jedno od 8 čula.

Ališa objašnjava:

“Mom sinu mozak dobija toliko signala da su mu pantalone na nogama, da mu je teško da se fokusira na bilo šta drugo. On to doživljava kao neprijatno i počinje da plače pri pomisli da nosi te pantalone.

Većina dece koja imaju senzorne probleme sa odećom često će reagovati na ovaj način. U stvari, možda čak i potpuni senzorni slom zbog pokušaja da obučete par čarapa, čak i specijalne čarape prilagođene osetljivoj deci koje ste kupili!

Kao roditelju, to je frustrirajuće i iscrpljujuće. Takođe može biti teško razumeti zašto ne mogu samo da obuju pantalone. Možda ćemo ih čak i primorati na to. Ali, naša deca bukvalno viču jer te pantalone mogu biti sasvim bolne. Možda izgleda dramatično, ali oni zapravo doživljavaju odeću drugačije nego vi ili ja. Nisu loši kada odbiju da nose farmerke, čarape ili pantalone, jednostavno im mozak radi drugačije, a oni ne znaju kako to da pretoče rečima.”

Senzorni problemi, taktilna odbrana

Takođe, mnoga deca koja imaju senzorne probleme sa odećom takođe ne vole da ih nešto pecka ili su posebno posvećena tome šta će dodirnuti, a možda čak i jesti.

Ališa pojašnjava- “To je zato što su sve te aktivnosti povezane sa taktilnim čulom, kada postoji opšta osetljivost na dodirne teksture, dete je verovatno taktilno defanzivno. U zavisnosti od toga koliko je ozbiljna taktilna defanzivnost, ako postoje druge senzorne osetljivosti ili bilo koji drugi senzorni problemi, dete može imati poremećaj senzorne obrade.

Da li je uobičajeno da deca sa ADHD-om i ASD-om imaju senzorne probleme sa odećom

“Uobičajeno je da se kod dece sa ADHD-om i autizmom pojavljuju senzorni problemi sa odećom. To je zato što veoma visok procenat dece sa ovim dijagnozama takođe ima poremećaj senzorne obrade. Međutim, kao terapeut, koristila bih iste strategije da pomognem detetu koje odbija da nosi odeću bez obzira na to da li ima ili nema dijagnozu, ADHD, SPD ili autizam jer je osnovni uzrok isti bez obzira!”

Kako rešiti senzorne probleme vašeg deteta sa odećom?

Prvo, hajde da pričamo o tome kako da se nosimo sa senzornim problemima sa odećom na dnevnoj bazi. U suštini, šta možete početi da radite odmah:

Korak broj 1: Budite razumni

Ovo može zvučati kao suvišan detalj, ali nemojte zanemariti ovaj korak jer nam to pomaže da sačuvamo zdrav razum. Kada otkrijete da postajete frustrirani ili iscrpljeni senzorikom vašeg deteta sa odećom, pokušajte da zamislite koliko mu je to neprijatno.

Zapamtite, verovatno im je bolno. Nisu zato loši.

Dodatna prednost ovoga je što će vaše dete vremenom primetiti vaše razumevanje i početi bolje da komunicira jer zna da to shvatate i da ste tu za njega.

Umesto da polude, možda misle: „Treba mi mama/tata/baka, oni će mi pomoći.” I evoga, slom je izbegnut. To je pola bitke!

Korak 2: Ne prisiljavajte

Tako primamljivo, ali prisiljavanje na čarape, pantalone ili elegantnu čipkastu haljinu može imati prilično štetan uticaj na njihov senzorni sistem, što samo pogoršava situaciju. Da ne spominjem da će se više boriti protiv vas u budućnosti jer će misliti da to ne shvatate i da niste tu da mu pomognete.Ovo se nastavlja na korak 1, ali strpljenje i razumevanje čine svu razliku za senzorno osetljivu decu.

Korak 3: Ostavite dodatno vreme

Kada znate da vaše dete ima senzorne probleme sa odećom, ovo može potpuno promeniti igru. Možete li započeti jutarnju rutinu ili rutinu odlaska na spavanje ranije, čak i za samo 5 ili 10 minuta da biste dali dovoljno vremena da se obuku i pružite bilo kakvu podršku koja je potrebna? Ako je tako, to može uzrokovati da se svi, a posebno vi, osećate manje pod stresom!

Takođe je važno napomenuti da su senzorni sistemi dece uvek u fluktuaciji, što znači da ono što im smeta jednog dana možda neće sledećeg. Za neku decu može biti teško predvideti kada će se totalno slomiti zbog farmerki. Dosledno imati to dodatno vreme za rad na tome može biti upravo ono što vam treba.

Korak 4: Ponudite izbore

Čim deca osete da imaju neku kontrolu nad onim što njihovo telo doživljava, spremnija su da se izbace iz svoje zone udobnosti. Ako je moguće, dajte im dva para pantalona za izbor, idealno različite teksture ili kroja. Ako nisu sigurni, možete pričati o razlikama: „Možete izabrati crne pantalone bez dugmadi, ili ove farmerke sa patent zatvaračem i kopčanjem. Šta bi voleo da obučeš danas?"

Korak 5: Odaberite odeću koja odgovara osetljivosti

Iako je svako dete jedinstveno, mnogo senzornih problema sa odećom nastaje zbog šavova u čarapama, donjem vešu ili pantalonama. Ili dete preferira udobnu odeću koja je meka i ne steže. Tako da mogu da mrze lastiš na dnu farmerke jer su krute, džemper jer svrbi. Iako neka deca vole i usku odeću. Obratite pažnju na šta se vaše dete žali ili čemu teži.

Korak 6: Smanjite svoja očekivanja

Ponekad se očekuje da se određena odeća nosi u određenim okruženjima. Ali ako imate dete koje jednostavno mrzi da nosi farmerke, razmislite o tome da napravite korak unazad i dozvolite mu da ih ne nosi dok ne rešite neke od osnovnih problema zašto ih toliko mrze. Pokušajte da malo opustite svoje dete (i sebe) gde možete.

Korak 7: Čvrsti pritisak

Kada se vaše dete bori sa svojim senzornim problemima sa odećom, a i dalje mu je pomalo neprijatno, malo čvrstog pritiska ide uveliko jer za mnogo dece veoma smiruje njihov senzorni sistem. Čvrsti pritisak možete izvršiti na sledeći način:

  • Grlite ih (ako vole zagrljaje!)
  • Stezanje ruke ili omotavanje ruku oko njihovih podlaktica i snažno stiskanje
  • Zagrljaj preko vrhova njihovih ramena

Volim da ovo koristim pre nego što se oblače, dok se oblače, i posle ako izgledaju neregulisano ili uznemireno.

(Yumama/J.D.)

BONUS VIDEO

Prvi simptomi autizma TikTok/oh_maddy