Jedna majka je napisala pismo poznatom američkom dečjem psihologu Džonu Šariju, u kom je zabrinuto opisala ponašanje svog petogodišnjeg sina. Naime, bio je toliko negativan, da bi vrlo brzo i nju uvukao u negativno raspoloženje, a rasprava sa njim o njegovom ponašanju najčešće bi urodila neuspehom.

Deca prolaze različite faze u svome psihorazvoju, a svoje osećaje izražavaju vrlo šturo, pa im se nekako reč mrzim uklapa u mnoge emocije i frustracije koje još nisu u stanju da definišu. Ako i vaše dete ponekad upadne u negativna raspoloženja i ne možete sa njim izaći na kraj, možda su odgovori psihologa Šarija primenljivi i na vašu situaciju

"Moj petogodišnjak ima negativan stav o svemu i jasno ga izražava svojim negodovanjem. Kao roditelj, teško se sa tim nosim. Svako jutro počinje rečenicom: 'Mrzim vrtić' pa nastavlja sa 'Mrzim doručak', a potom izražava negodovanje i zbog hodanja do vrtića.

O svemu se izjašnjava na taj način. Zabranila sam reč 'Mrzim' u kući i rekla sam mu da prestane da je koristi.

Što me najviše zbunjuje, moj sin je pametan dečak, ima izražen smisao za humor i zna da bude veseo i razigran.

Zbog takvog njegovog stava, često mu prigovaram, pa se bojim da to ne bude kontraproduktivno, ali kada počne negodovati, sve nas povuče u negativno raspoloženje."

 Roditeljima je teško da čuju svoje dete kako je negativno i kako često koristi reč 'mrzeti' za sve što se oko njega događa. Ipak, kritikovanje i prigovaranje mogu dovesti do toga da se oseća loše u vezi sa izražavanjem vlastitih osećaja, a to uveliko pogoršava situaciju.

Što kao roditelj možete učiniti?

1. Ohrabrite dete da definiše svoje osćaje: 'Reci mi o čemu razmišljaš. Što te muči?' Ako saslušate dete i pružite mu mogućnost da izrazi svoje negativne osećaje i frustracije, pomoći ćete mu da se rastereti negativnih emocija i krene sa nekom aktivnošću koja će ga oraspoložiti.

2. Definišite uzrok ponašanja: Obratite pažnju na situacije koje uzrokuju negativne reakcije. Postoji li neki uzrok? Na primer, da li je dete neraspoloženo ako je gladno ili ako je umorno? Ili ga nešto brine vezano uz vrtić i njegove vršnjake?

3. Kontrolišite vlastitu emotivnu reakciju: Vrlo je lako 'zaraziti se' negativnošću, ali učinite pomak i pokušajte da ne reagujete emotivno. Umesto toga, toplim i smirenim glasom recite detetu: 'Znam da si malo nervozan, ali, hajde sad da razgovaramo o nečem zabavnom'.

4. Pokušajte da zanemarite detetovo gunđanje i pritužbe, ponekad pali. Samo se fokusirajte na nešto lepo i skrenite detetu pažnju: 'Pogledaj kako je lepo napolju. Posle vrtića bismo mogli u parkić.'

5. Njegovu negativnost nazovite 'lošim raspoloženjem': Nemojte se raspravljati sa detetom o njegovu negativnom stavu, samo recite: 'Izgleda da si loše volje. Nadam se da ćeš uskoro biti bolje'. Kada detetu definišete njegovo ponašanje rečenicom 'Loše si volje', ono je ne doživljava lično niti kao da ga ne prihvatate.

6. Skrenite mu pažnju zabavnim aktivnostima, što može uključivati slušanje muzike, plesanje, razgovor o omiljenom crtaću ili igrici, ponudite mu zdrave grickalice.

7. Gledajte pozitivno: Iako vam dete, koje često bude loše volje i pesimistično, predstavlja izazov, postoji i svetla strana njegovog karaktera. Takva deca su često vrlo osećajna, empatična, odrastaju u osobe koje analitički promatraju svet oko sebe i razumeju druge ljude.

Pročitajte i...