Jedno upozorenje koje većina roditelja čuje iznova i iznova jeste da se beba ne uspavljuje u naručju, jer ćete je tako navići i više nećete moći da je uspavate na drugačiji način. Međutim, kad se radi o malim bebama, nema ništa loše u tome. "Bebe mlađe od četiri meseca treba držati na način koji im je potreban kako bismo ih uspavali", kaže Satja Nariseti, profesorka na odeljenju pedijatrije na Univerzitetu Rutgers. Ipak, uvek stavite bebu na leđa u krevetac nakon što zaspi. To je najsigurniji način. 

"Nakon tri ili četiri meseca, kada beba razvije redovnije navike spavanja i bude sposobna da spava veći deo noći, procenite da li je uspavljivanje u vašem naručju još uvek pravi odabir", kaže Nariseti. "Svako dete i svaka porodica su drugačiji." 

 "Za njihov razvoj važno je da deca mogu spavati i smiriti se sama", kaže ona. Kad se dete probudi tokom noći i samo ponovno zaspi bez plača i vaše pomoći, veština je koja će kasnije biti i više nego praktična. Bez brige, i to će se dogoditi. 

Treniranje spavanja, odnosno podsticanje deteta da ima redovnije navike spavanja, uključuje stavljanje deteta u krevetac dok je još budno i puštanje da se samo uspava. Profesorka Nariseti, koja je i sama majka, obožavatelj je Ferberove metode, u kojoj roditelji teše bebu usred noći, ali je zadržavaju u krevecu, razvijajući na taj način samoumirivanje. Uspostavljanje rutine u spavanju, na primer kupka, pa knjiga, pa krevet, takođe podstiče dobar i kvalitetan san.

Ako želite da isprobate treniranje spavanja, najpre se obratite lekaru kako biste bili sigurni da nema nikakvih medicinskih prepreka, poput refluksa (stanje u kojem se želudačne kiseline vraćaju u jednjak, pa uzrokuju bolove i žarenje koje odrasli nazivaju gorušicom), koji bi mogli ometati bebu. "Postoje trenuci u kojima ih roditelji mogu utešiti noću, na primer, ako imaju noćnu moru ili slično, ali većinom verujem da bi deca trebalo da nauče da se sama uspavaju do vrtićkog doba."

Zapratite nas i na Instagramu!