Zacenjivanje predstavlja vrlo negativno iskustvo za roditelje i javlja se kod beba starih šest meseci. Neposredno posle događaja koji izaziva jake emocije ili bol, kod deteta dolazi do kratkotrajnog prestanka disanja, a moguće je i da beba nakratko izgubi svest.

"Zacenjivanje ili respiratorne afektivne krize najčešće prestaju do šeste godine života i podjednako pogađaju dečake i devojčice. Mogu da se jave i kao simptom kod mališana koji imaju anemiju, prouzrokovanu nedostatkom gvožđa", objašnjava dr Miloš Relić.

On ističe da kod zacenjivanja postoje dve vrste napada, plavi i beli. Za vreme prvog dete glasno plače, jako izdiše i potom kratkotrajno prestaje da diše. Ima izraz lica kao da plače bez glasa, a onda odjednom promeni boju kože i poplavi.

"Ako prestanak disanja traje duže od deset sekundi, mogu da se jave i trzaji mišića i ukočenost tela, pa se može pomisliti da dete ima epileptični napad. Većina dece se potpuno oporavi u toku prvog minuta od početka zacenjivanja i potom se vraća normalnim aktivnostima. Međutim, ima dece koja plaču ili vrište posle zacenjivanja, pa tako često i utonu u san" kaže dr Relić.

Prema njegovim rečima, beli napad javlja se kao odgovor na bol, povredu ili strah deteta i mnogo je češći od plavog. Na primer, dete kad padne počne kratko da plače i tad mu je srčana radnja nešto sporija, a onda se oznoji, promeni boju lica, odnosno pobledi i potom se brzo oporavi.

Zacenjivanje je normalna pojava koja ne treba da plaši roditelje, a pomoć pedijatra treba da potražite ako se ona javi pre detetovog šestog meseca života. Takođe, savet stručnjaka potražite i ako se dete često zacenjuje i ako su napadi snažni i traju duže od jedan minut.

Savet plus

"Ako je vaš mališan temperamentan i osetljiv, čim počne jako i glasno da plače, uzmite ga u naručje, pomazite i pokušajte da sprečite prekomerni plač i uznemirenost. Ali bez obzira na ovakva ponašanja dece, ne treba uvek i bezuslovno da im povlađujete kako bi sprečili ove napade, jer deca lako osete roditeljski strah", ističe dr Relić.

Upravo zbog toga doslednost roditelja je najvažnija u rešavanju ovog problema i vrlo je bitno da ne popuštate pred detetovim zahtevima. U suprotnom, naučiće da plačom i histerisanjem ostvare sve što požele. Zato kad vidite da vaša beba namerno nešto radi kako bi ostvarila određeni cilj, odvratite joj pažnju i pokušajte da je usmerite na nešto drugo.