Do finih, koordinisanih pokreta u odraslom dobu, prolazi se kroz različite faze. Jedan od preduslova razvoja pokreta je postojanje mišićnog tonusa. Normalan tonus mišića je dovoljno visok da omogućava odupiranje sili zemljine teže, i istovremeno dovoljno nizak da omogući lagano pokretanje - na čemu se zasniva pokret. Položaj i pokret su u međusobnoj zavisnosti i ne mogu da se posmatraju odvojeno. Promene položaja su deo pokreta, a pokret je promena položaja.

Uspostavljanje fleksionog tonusa

Beba najpre registruje zvuk i okreće se u pravcu odakle on dolazi. Zatim očima fiksira predmet, i tek na kraju rukom kreće ka njemu. Kod svih beba se u prvim satima po rođenju uspostavlja fleksioni tonus ruku i nogu. Posledica toga su šake stisnute u pesnice.

Tonus skeletnih mišića inače nastaje kao posledica impulsa koji se neprestano odašilju kroz nerve. Kada je njihova učestalost veća, dolazi do povišenog tonusa. Vremenom, počinje da preovladava tonus ekstenzora (mišića opružača), krajem četvrtog i početkom petog meseca - kada se bebe opružaju. U daljem toku sazrevanja se uspostavlja ravnoteža tonusa jedne i druge grupe mišića. Kako ovaj proces, kao i svi drugi procesi sazrevanja, nije uvek ujednačen, imamo slučajeve povišenog ili sniženog tonusa u prvim mesecima života.

Karakteristike hipertonusa

Prevremeno rođene bebe, bebe iz rizičnih trudnoća, ili ako je pri porođaju došlo do nekih komplikacija (što se odražava na ocene koje bebe dobijaju na rođenju), za posledicu nekad imaju povišen tonus mišića ili hipertonus. Te bebe su previše čvrste, krute, što ponekad zavara roditelje, jer im deluje da je njihova beba izuzetno napredna. Šake tih beba su jako stisnute u pesnice, i to se zadržava i nakon trećeg meseca, kada šake treba da budu otvorene. Često se događa da i na najmanju stimulaciju (zvučnu, svetlosnu, mehaničku) prenaglašeno odreaguju.

Nekad beba može da zauzme sedeći položaj već u prva tri meseca, ako se uhvati za ruke. Tu reakciju roditelji uglavnom dočekaju sa oduševljenjem, misleći da je beba već spremna za sedenje, što nikako nije dobro u tom uzrastu. Ako se postavi na stomak, verovatno će da se okrene na leđa - što se, takođe, smatra uspehom, iako je to moguće tek sa osam meseci - kada je u pitanju normalan motorni razvoj. U narednim mesecima, verovatno će početi da se izvija u most - u pokušaju da dođe do igračke, kao i pri slučajnim okretima na bok, a dok je majka prepovija - glavu će da zabacuje unazad.

Normalizovanje tonusa mišića

Svaka neuobičajena reakcija, bez obzira što u prvom trenutku deluje kao napredna za roditelje, treba da bude signal da se obrate lekaru. Preterana stimulacija može da dovede do stvaranja pogrešnih šema pokreta, što je velika prepreka u kasnijem motornom razvoju.

Da biste ispravno postupili, neophodno je da vas fizioterapeut obuči postupcima koji će da dovedu do normalizacije tonusa, kako biste omogućili detetu da započne pokret i održi položaj. U prvim pokušajima, to izgleda nemoguće, jer vam dete „sve vreme beži i zauzima položaje koje ono hoće“, ali to je samo zbog vašeg neiskustva. Naginjanjem glave na dole, postavljanjem nogu u savijen položaj, i ruku napred - uspešno ćete da savladate i najratobornije dete, jer će tako tonus da se smanji, što će detetu omogućiti da u opuštenom položaju napravi pokrete koje inače ne može.

Pravilnim uzimanjem i nošenjem, adekvatnim položajima pri povijanju, korigovanjem položaja pri spavanju, kao i odgovarajućom stimulacijom - problem hipertonusa može uspešno da se prevaziđe.

Snežana Milanović, visoki strukovni terapeut