Šta se sve dešava u glavicama beba, teško je znati. Ta tema odavno intrigira psihologe koji se bave proučavanjem ponašanja beba i njihovih mentalnih procesa.

Na osnovu proučavanja mališana u najranijem periodu njihovog života, moguće je ustanoviti osnovne odgovore na pitanja koja se tiču filozofije i psihologije, uključujući i odgovore na to kako biološka evolucija i socijalno okruženje utiču na formiranje ljudske prirode.

Još od Sigmunda Frojda, pa do Lorensa Kohlberga, psiholozi su  raspravljali na temu da li se bebe rađaju kao moralna bića ili "amoralna" stvorenja - na koja roditelji i društvo treba da izvrše uticaj kako bi izrasla u ljude koji poštuju moralna načela. Jedna od najvažnijih uloga roditelja jeste da vaspitaju svoju decu tako da se ona uklope u društvo, da postanu osobe koje su u stanju da saosećaju sa drugima, da imaju osećaj odgovornosti ali i krivice kada je to potrebno, da nauče da prevaziđu sebične impulse zarad viših principa, i da adekvatno reaguju kada primete nepravdu.

Osećaj za pravdu

Mnogi razvojni psiholozi su doskora tvrdili da bebama i deci treba mnogo vremena kako bi naučili neke osnovne stvari o tome kako funkcioniše materijalni svet (na primer, da objekti postoje i kada se nalaze van bebinog vidokruga), kao i da ljudi imaju verovanja, želje i ciljeve... a kamoli koliko im vremena treba da nauče šta je moralno.

Svi se, zapravo, rađamo sa osećajem za dobro i loše, ali to ne znači da tokom odrastanja roditelji ne treba decu da usmeravaju i stalno im objašnjavaju šta je lepo ponašanje prema drugima

Najnovija otkrića u okviru moderne psihologije opovrgavaju ovu tvrdnju. Sve je više dokaza da se ljudi rađaju sa osnovnim osećajem za moral.

Stručnjaci sa Jejla su nedavno objavili rezultate istraživanja u kojima se vidi da bebe do godinu dana imaju moralno rasuđivanje i moralna osećanja. Svi se, zapravo, rađamo sa osećajem za dobro i loše, ali to ne znači da tokom odrastanja roditelji ne treba decu da usmeravaju i stalno im objašnjavaju šta je lepo ponašanje prema drugima. Socijalizacija je izuzetno važna, i u njoj najveću ulogu imaju roditelji. Ali, ne treba izgubiti iz vida da bebe i deca već poseduju osećaj za ispravno i pogrešno.

Očekivanja od društvenih odnosa

Istraživači sa Jejl Univerziteta su proučavali ponašanje beba prema pozitivnim i negativnim likovima - jednom koji pomaže, i drugom koji odmaže. Istraživanje je obuhvatalo bebe koje su gledale crtane filmove u kojima su glavni likovi bili geometrijski oblici sa iscrtanim licem. U prvom eksperimentu, crvena loptica je pokušavala da se uspenje uz uzbrdicu. U nekim pokušajima, sa donje strane ju je gurao i pomagao joj da se popne žuti kvadrat, a u drugim pokušajima - zeleni trougao joj je prilazio sa gornje strane i sprečavao je da se popne. Istraživače je zanimalo šta bebe očekuju od oblika koji pomaže, kao i od oblika koji odmaže.

Da bi to otkrili, pokazali su im još jedan filmić u kom se loptica susreće sa kockom, a u drugom sa trouglom. Kada je loptica prilazila trouglu, koji je imao ulogu da je ometa u pokušaju da se popne - bebe od 9 i 12 meseci su ga posmatrale znatno duže nego što su gledale kocku koja je pomagala. To je protumačeno kao da im nije bilo jasno takvo ponašanje, i da nisu očekivale da loptica na kraju priđe trouglu koji se prema njoj loše poneo.

Ovaj eksperiment je kreiran kako bi se proučila očekivanja beba u vezi sa društvenim interakcijama (međusobnim odnosima), a ne njihov moralni kapacitet. Mada je već u ovom primeru jasno da postoji latentni moralni sadržaj za ovu situaciju, odnosno da su bebe shvatile da je trougao "loš momak", a da je kockica jedna dobrica. Istraživanje je nastavljeno kako bi se utvrdilo šta bebe misle o kocki i trouglu, to jest da li one zaista daju prednost dobrom liku u odnosu na loš?PageBreak

Bebe biraju dobrotu

Roditelji su imali zadatak da sa bebom uđu u malu sobu za testiranje. Bebica bi im sedela u krilu, a ceo eksperiment je trajao petnaestak minuta. U ovoj fazi istraživanja nije korišćen crtani film, već trodimenzionalna predstava u kojoj su pravi geometrijski oblici u vidu lutaka imali zadatak da se ponašaju kao pomagač i ometač. Žuta kocka je pomagala loptici da se popne uzbrdo, dok ju je crveni trougao gurao nadole. Na kraju predstave, istraživači su pred bebe postavljali pomagača i ometača i puštali ih da odaberu jedan od ta dva karaktera. Maltene sve bebe uzrasta od 6 do 10 meseci su birale lik koji je pomagao, što je ukazivalo na to da prednost daju onom što je u osnovi dobro i pozitivno. Da ne bi bilo zabune, boje pomagača i ometača (kocke i trougla) su menjane, kako bi se utvrdilo da bebe ne posežu za odgovarajućom bojom, već da zaista shvataju ulogu koju ta dva karaktera imaju.

Postavljeno je pitanje da li ovi eksperimenti ukazuju na to kakvi su bebini prioriteti, odnosno da li je odreagovala na određen način zato što je bila privučena likom koji pomaže, ili zato što ju je odbijao lik koji odmaže, ili su u pitanju oba razloga? To je proučavano kroz naredni eksperiment, u koji je uveden još jedan, neutralan lik - koji niti pomaže, niti odmaže. Otkriveno je da, kada beba ima mogućnost izbora, radije bira pomagača u odnosu na neutralni lik, kao i da preferira neutralni lik u odnosu na ometača. To dokazuje da bebe privlači dobar lik, ali da ih istovremeno obija negativac. Kao i kod prethodnog eksperimenta, i u ovom su maltene sve bebe reagovale na isti način.

Negativac, ipak, zaslužuje kaznu!

Sledeće istraživanje je obuhvatalo mališane od osam meseci - njima su prikazivani karakteri koji su u određenim situacijama bili pomagači (pomagali su lutki da otvori kutiju), a zatim im je prikazivana scena u kojoj se jedna lutka prema pomagaču odnosila lepo, a u narednoj sceni se druga lutka prema pomagaču ponašala loše. Zatim su bebe dobijale zadatak da izaberu prvu (dobru) ili drugu (lošu) lutku. U stvari, trebalo je da izaberu između lutke koja je nagradila pomagača i one koja ga je kaznila. Isto tako, prikazan im je lik koji se ponašao kao ometač (sprečavao je lutku da otvori kutiju), a zatim je trebalo da odaberu između lutke koja je nagrađivala lošeg lika u odnosu na onu koja ga je kažnjavala.

Rezultati su bili frapantni. Kada je u središtu eksperimenta bio pomagač, bebe su birale prvu lutku koja ga je nagradila i prema njemu bila dobra. To ne iznenađuje, pogotovo kada se uzme u obzir da su u prethodnim eksperimentima bebe uvek birale dobrog u odnosu na loš lik. Međutim, interesantno je da su bebe, kada je u pitanju ponašanje drugih lutaka prema ometaču, birale onu lutku koja je ometača kažnjavala, odnosno bila loša prema njemu! Uprkos njihovoj naklonosti ka dobrim likovima, u ovoj situaciji su shvatale da loše ponašanje treba da se kazni!
PageBreak

Moralna osećanja su instinktivna

Svi ovi eksperimenti daju jasnu sliku o moralnosti kod beba. One, najverovatnije, nemaju svest o tome šta su to moralna načela i pojmovi, niti zašto su određene stvari dobre a druge loše. Bebe, u stvari, reaguju instinktivno, što se kaže "iz stomaka".

Bebe poseduju određene moralne osnove, kapacitet i spremnost da prosuđuju ponašanje drugih, određen osećaj za pravdu, instinktivno reagovanje prema onom što je pristojno ili neprimereno ponašanje

Pokazalo se da, kada se posmatraju starije bebe tokom eksperimenta, one se ne ponašaju kao bezosećajni posmatrači - već, naprotiv: smeškaju se i pljeskaju ručicama kada gledaju pozitivne događaje, isto kao što odrečno mašu glavicom, mršte se i deluju tužno kada gledaju kako se ponašaju nevaljalci.

Iskustva ovih beba možda i jesu kognitivno (saznajno) prazna, ali su zato emotivno snažna, ispunjena jakim osećanjima i željama. Dok mi, odrasli, posedujemo i dodatni kritički kapacitet da svesno rezonujemo u vezi sa moralnim pitanjima, ipak se ne razlikujemo mnogo od beba, jer je dokazano da su i naša moralna osećanja često instinktivna.

Moralnost je, dakle, sinteza biološkog i kulturalnog. Bebe poseduju određene moralne osnove, kapacitet i spremnost da prosuđuju ponašanje drugih, određen osećaj za pravdu, instinktivno reagovanje prema onom što je pristojno ili neprimereno ponašanje. Bez obzira koliko smo pametni, da nemamo ovakve temelje - bili bismo ništa drugo do amoralna stvorenja, koja bi se nemilosrdno i bez pardona borila isključivo za sopstveni interes. Ipak su moralni kapaciteti beba veoma ograničeni, što su dokazala i druga istraživanja, o kojima sada neće biti reči. Zato je neophodno da kao odrasli, racionalni ljudi u sebi i svojoj deci gradimo i razvijamo moralna stanovišta - koja, zapravo, predstavljaju univerzalne vrednosti.

Tekst priredila Manja Perić Mitić