Mada smo daleko od vremena naših baka koje su se porađale same, često i u njivi, čini se da smo isto toliko daleko i od svetskog trenda da porođaj bude što prirodniji čin, a da se medicina upliće samo kada mora. 

Porodilje nisu razmažene

Dosta informacija iz medija i masovnija upotreba Interneta su uticali da danas priličan broj žena sa određenim saznanjima odlazi da se porodi. Ali zdravstveni sistem, sa retkim izuzecima, "kaska" i uglavnom ne dozvoljava da porođaj protekne u skladu sa željama porodilje (podrazumeva se da je ženino odbijanje ili prihvatanje određene procedure medicinski opravdano).

Doduše, žene u Srbiji sve više shvataju (kroz razne "inicijative") da je porođaj ne samo divan događaj, već nešto što u velikoj meri zavisi i od njih. No, mnoge stvari koje su uobičajene u inostranstvu, kod nas se karakterišu kao nepoželjne, kao izmišljanje ili razmaženost porodilja.
Zbog svega navedenog, pitali smo mlade žene kako vide iskustvo porođaja po njihovoj meri. Da li bi išle u školu roditeljstva, primenjivale pravilno disanje, koristile kadu za porođaj ili neke od metoda opuštanja? Da li bi odbile indukciju, epiziotomiju? Da li bi, možda, birale doktora, ili želele epiduralnu anesteziju? Da li bi bebu "istiskivale" ležeći, ili u nekom drugom položaju…?

"Napinjanje" u stojećem položaju
- Zadovoljna sam kako je izgledao moj porođaj. Jedino mi je žao što nisam išla na vežbe za trudnice. Ali, išla sam u školu roditeljstva, u kojoj je naglasak bio na psihološkom aspektu roditeljstva. Muž je bio pored mene na porođaju. Kada su krenuli naponi, dobila sam dozvolu mog doktora da stanem na noge i da, za početak, "guram" u stojećem položaju. Hvala mu za to...

Škola roditeljstva
- Moj izbor bi bio škola roditeljstva i priprema za trudnoću i porođaj, kao i za negu bebe u prvim nedeljama. Svakako bih uvrstila i vežbe disanja i relaksacije, od samog početka - pod obavezno. Insistirala bih na prirodnom porođaju, bez indukcije, prokidanja vodenjaka i slično, ali sa epiziotomijom. Smeta mi obavezno ležanje na stolu. Nedostaje više slobode u porođaju (i raznih mogućnosti - na primer, pilates lopta). Srećom, ja sam veći deo porođaja provela kod kuće, pa sam mogla da se krećem i zauzimam položaje koji mi prijaju. Zalažem se za prisustvo oca deteta, bez uslovljavanja (mada, u suštini, nemam ništa protiv urednog nalaza brisa grla i nosa).

Razgovor sa doktorom
- Insistirala bih na carskom rezu. Pitala bih doktora sve što sam pitala po raznim forumima, odnosno nalazila na Internetu. Realno, razlika je u tome što sam bila osam sati na stolu da bih došla do operacione sale, i što sam doktora videla samo kada su me vozili u salu (ne računam vizite). Drugo, ni dan-danas ne znam šta sam potpisala dok sam ležala na onom krevetu (neku saglasnost za nešto) - to mi je totalno nebulozno. Posle dve boce indukcije, onesvešćivanja, kontrakcija na minut... daje mi se nešto da potpišem, a niko mi ne kaže šta je to. Ipak, krajnji utisak sa porođaja mi je pozitivan.

Humanost i ljubaznost
- Moji porođaji su bili idealni: išla sam u školu za roditeljstvo, pitala doktora sve što me zanima, prirodno se porađala sva tri puta (i opet bih), suprug je bio prisutan i aktivno učestvovao...  Inače, nije bilo nikakvog "plana": drugi porođaj je bio ekspresan (podatke su mi uzimali posle porođaja), a treći se otegao. Ono što najviše fali je humanost, ali i bolja opremljenost bolnica i ljubaznije pedijatrijske sestre, kao i bolje obučeni pedijatri na neonatologiji.

Pregled ne mora da boli
- Dozvolila bih da porodilje same urade pripremu kao što su brijanje i klistir (to je neprijatan deo, a briju te iako si obrijana, barem je to kod mene bio slučaj). Bilo bi dobro da postoji mogućnost da trudnica stoji ili šeta u toku porođaja. Tražila bih da pregled u toku porođaja bude posebno nežan. Jer, pregledi su jako bolni, a shvatila sam da ne moraju da budu takvi - kada me je pregledala druga doktorka. Tada nisam ni osetila pregled. Što se tiče epiziotomije i indukcije - pristala bih samo ako mora! Volela bih kada bi doktori malo više objašnjavali ono što rade, a pitala bih svašta. Takođe sam za prisustvo muža na porođaju. Smatram i da je odlično pohađanje vežbi za pripremu za porođaj.

Porođaj uz supruga
- Išla sam na pripreme, a moj drugi porođaj je bio savršen. Nije ubrzavan, dobila sam stimulaciju posle otvorenosti od sedam prstiju, koju sam mogla da odbijem. Inače, bila sam u kadi za porođaj. Moj muž je bio prisutan, a porađao me je doktor koji mi je vodio trudnoću. Babica se potrudila oko mene, tako da nije rađena epiziotomija.

Neka me porođaj „iznenadi“
- Iako se do sada nisam porađala, mogu da zamislim porođaj po meri (bez uticaja nekog prethodnog iskustva). Išla bih u školu roditeljstva, a doktora skoro ništa ne bih pitala, jer bih podatke uglavnom tražila na Internetu. Odnosno, pitala bih samo ono što mi zaista nije jasno, pogotovo oko čega postoje oprečna mišljenja. Ne bih insistirala na prirodnom porođaju bez indukcije i epiziotomije po svaku cenu, jer ne bih mogla da znam koliko je to opasno za bebu (tražila bih da mi se objasni zašto tako mora, ako mora). Za prisustvo supruga mislim da ne bih bila. Na carskom rezu ne da ne bih insistirala, nego bih pristala na njega samo ako moram (ako bi postojale ozbiljne medicinske indikacije). Plan za porođaj ne bih pravila, najviše bih volela da me iznenadi - da "utrčim" u porodilište, da me hitno pošalju u salu, da se porodim za pet minuta, odspavam i odem kući...

Bebi frendli
- Meni su bebu stavili na grudi čim su je sredili, dok je druga devojčica "izlazila". Nije mi smetalo što mi je babica obavila  pripremu, jer me je pitala da li imam svoj brijač i da li imam čepiće, ili da mi uradi klizmu. Posle porođaja, dali su mi mogućnost da biram odeljenje (zbog programa bebi frendli). Objasnili su mi zašto žele da pokušaju da obave prirodan porođaj, radije nego carski rez. Ja sam se složila da pokušamo, pod uslovom da nema nikakvog rizika za bebe. U viziti nam je svakodnevno bio dr Bojović iz KBC Zvezdara, koji je i posle vizite dolazio da pita svaku od nas kako se osećamo i da li ima bilo kakvih problema. Čak je i van smene zvao da pita kako sam, zbog velikih oscilacija u pritisku i jakog krvarenja.

Volela bih:
* da doktor koji mi je vodio trudnoću bude prisutan na porođaju
* da imam babicu koja je od koristi i trudi se da se osećam kao ljudsko biće (takvu sam imala na drugom porođaju)
* da moj suprug bude prisutan
* da dobijem epiduralnu anesteziju ukoliko je želim
* da mogu da ustanem, šetam, promenim položaj tokom faze otvaranja
* da tokom porođaja objasne šta mi se radi, ukoliko je potrebna bilo kakva intervencija
* da dobijem lokalnu anesteziju pre ušivanja
* da moj muž može da dođe, vidi i drži bebu posle porođaja
* da se obrati pažnja tokom vizite na svaku porodilju pojedinačno
* da se uradi ultrazvučni pregled pre otpuštanja iz porodilišta
* da me pedijatar otvoreno obavesti o stanju moje bebe (umesto da "šuška" sa sestrama i stvara nepotrebnu zabrinutost)

Udruženje RODITELJ