05.08.2020 godine, četvrta trudnoća.

Početak trudnoće sam vodila u privatnoj klinici, jer sam pre ove trudnoće izgubila bebu u jedanaestoj nedelji. Lekar na glasu, a u Domu zdravlja nisu baš za pohvalu. Koristila sam utrogestan od početka trudnoće, grlić skraćen i omekšan. Silom prilika, zbog cele situacije sa koronom, moj lekar prestaje sa radom i morala sam svakako u Domu zdravlja da nastavim kontrole. Hvala bogu, sve je dobro prošlo. Ja ušla u termin i to veče, 40+1 nedelja trudnoće, osetim bolove u bubregu. "Jao, neće valjda sad pred porođaj i bubreg da me boli. Hajde, mozda i prodje." Međutim, bol je bio sve jači.

Oko ponoći probudim supruga jer ne mogu više, bubreg boli. Uzmem sve spremljene stvari za porodilište, sigurno će me ostaviti u bolnici do porođaja. Primi me sestrica u prijemnu ambulantu, priključi mi ctg, popunjava formulare. Pogleda ona ctg, i pita me kako nemam bolove. "Ne, mene boli bubreg." Toliko o tome koliko te slušaju, tri puta sam joj ponovila zašto sam došla. Kaze: "Nema veze, hajde na odeljenje da te doktorka pregleda." Pregled obavljen, kaže mi doktorka pet prstiju sam otvorena, pravac u porodilište. Ja u šoku, nikakvih simptoma porodjaja nemam. Pitam je: "Doktorka, a bubreg?" Ona me bledo pogleda u smislu - šta sa njim. AMAN, LJUDI, MENE BOLI BUBREG,SLUŠA LI ME NEKO? Ona mi je na to rekla da se prvo porodim, a za bubreg ćemo da vidimo.

Ništa, sprovede me babica u salu, priključe mi indukciju, pola dva je u toku noći. Krenu jaki bolovi oko tri sata, babica me pregleda, kaže uskoro ću. Krenu meni naponi, dotrči doktorka, kaže: "Guraj". Guram ja jednom, drugi put, treći put. Teško ide, ona počela da se dere na mene: "Rodila si četvoro, kako ne znaš da se porodiš". Mislim se ja znam kako, ali nešto neće. Dam ja sve od sebe, izlete moja devojcica teška 3.750 i dugačka 54 cm.

Čujem ja doktorku i babicu kako šapuću: "Zaglavila se beba, zato je tako teško islo." Pitam ja da li ima nekih problema. "Ne, ne, dušo, sve je u najboljem redu." Hm, čak ni izvini za dranje, jer eto nisam ja bila kriva. Nema veze, glavno je da je beba u redu. Tako prođe porođaj.

Ali i ovo da kazem - ljubaznost nula, lepa reč nula. Ali zato devojka koja se porodila par sati posle mene, njena porodica i suprug doneli ručak za kompletno osoblje u toj smeni. Polomiše se oko nje - Pa, dušo, kako si, pa treba li ti nesto... Ma, šta da kažem. Osećala sam se kao duh kada prođu pored mene, ni pogled, niti pozdrav. Toliko da kažem. Naše zdrastvo se prodaje za kilogram ćevapa i pola kilograma kolača. Sramota. Jedva sam čekala da dođem kući sa mojom bebom i da uživamo.

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.