Prošlo je skoro pa šest meseci a ja još uvek nisam došla sebi. Prva trudnoća je bila pre šest godina ali blaga katastrofa - visokorizična. Bila sam u krevetu svih devet meseci sa brdo lekova za održavanje, ali, hvala Bogu, dobila sam divnog anđela. Često se u našoj porodici provlačila priča o drugom detetu - više sam ja to želela od supruga (iako je on jedinac). Međutim, ubedila sam ga i dve crtice na testu su ubrzo stigle.

Otišla sam na privatnu kliniku, gde sam vodila i prvu trudnoću jer moj doktor radi u porodilištu. Radila sam prenatalne preglede i sve je bilo super do 34. nedelje kada je krenuo pakao.

Osećala sam da mi je beba nisko, a i često sam mokrila, pa sam se javila svom lekaru. Pregledao me je i rekao da mi nije ništa već da uzmem brusnicu. Nakon dva dana meni je bilo još gore pa sam ponovo otišla. Ovaj put mi je rekao da je grlić skraćen na 1'5 cm, ali da je to normalno, kao i to što često piškim (a ja sam išla 28 puta dnevo u wc- brojala sam!).

U petak, 28. septembra 2018, čekala sam vesti od drugarice koja se porađala 72 sata i konačno u 20 h mi je javljeno da je stigla beba. Bila sam presrećna ali sam rekla mužu da se osećam loše i da me čudno boli stomak (34+5 nedelja). On me je tešio i govorio mi da sam se sigurno uznemirila zbog drugarice. Kada sam u sledećem trenutku ustala, uspela sam samo da izgovorim "puče!" Mužu, koji je bio potpuno iznenađen, sam pojasnila da mi je pukao vodenjak. Uh, vode je bilo svuda! U panici smo pokupili moju majku i otišli u porodilište u Leskovac.

Usput sam pozvala doktora i on mi je rekao da je sve u redu, da se to dešava. Stigli smo u bolnicu, primila me je doktorka D. M. koja se drala na mene - gde mi je torba za porođaj i kako sam "dozvolila da mi pukne vodenjak". Pregledala me je, bila sam otvorena tri prsta. Na UZ su videli da još imam plodove vode, a CTG nije očitavao kontrakcije. Ipak, mene je bolelo.

Smestili su me u sobu na patologiju, u krevet bez posteljine i jastuka, i dali mi antibiotike. Mužu su saopštili da se još neću poroditi, već da ću ostati u bolnici do devetog meseca, pa je on otišao kući.

Posle pola sata krenuli su mi bolovi na dva minuta. Pozvala sam sestru, ali ona se samo prodrala i rekla mi da spavam jer se ne porađam. Poslala sam poruku mužu i rekla mu da dođe jer mi je loše. Polako sam ustala i sama otišla u porodilište. Probudila sam babice i rekla im da se porađam. Bile su iznenađene kada su me videle, ali sam ja počela da vrištim, pa su me brzo izklistirale - bila sam skroz otvorena! Beba je došla u roku od 10 minuta! Moja 'palčica', teška 2.100 grama i duga 50 cm. Ocena 10! Porodila sam se bez doktorke!

Stavili su me u izolaciju jer nasm imala urađene briseve. Došao je neonatolog i saopštio mi da je moja beba u inkubatoru i da, zbog nezrelosti srca i pluća, očekuju komplikacije kao i hipertoniju. Tuga. Plakala sam kao kiša. Sutra su me odveli na sprat kod moje 'palčice'. Toliko je bila sićušna, ali LEPA i MOJA, SAMO MOJA.

Doktor me nije ni pogledao jer je očekivao nešto, a znamo i šta. Tri dana su mi govorili da je beba loše. Upala sam u depresiju i jedino sam razmišljala o tome da ću, ako joj se nešto desi, presuditi sebi (jao koja glupost!). Niko me nije obišao da pita kako sam. Suprug je došao i insistirao da vidi dete. Ja od tuge i stresa više nisam mogla da stojim. Tek kad smo prišli inkubaturu doktorka je ukapirala da mi je davala informacije o tuđem detetu ('moj život' je dobro, ah... ali neka druga beba nije bila).

Dobila sam mastitis i zvala mog ginekologa da mi da neki antibiotik. Međutim, "gospodin" mi je rekao da se snađem sama, da se izmlazam non stop i da se ne ponašam bezobrazno i razmaženo dok mi se dete bori za život. Dobila sam temperaturu. Tada su se sestre same organizovale da me izmlazaju, a drugi doktor mi je dao antibiotik. Tada je sve krenulo na bolje.

Izašli smo iz bolnice posle 15 dana pakla. Od stresa sam dobila odliv i završila u hitnoj, a na kraju i kod psihijatra.

Hvala divnim sestrama sa neonatologije - Nataši, Dudi, Ceci... Elem, moja beka je zdrava i sad ima 7.500 grama. Porodila sam se inače ranije zbog urinarne infekcije u trudnoći - doca me zeznuo!

Mama Marina iz Leskovca

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.