Spremanje filipinskog jela adobo i srpske sarme, oba na vegetarijanski način, uz seitan ili soju kao zamenu za meso, jedan su od načina na koje bračni par Adel Viktorija (Adelle Victoria) i Vladimir Kiš neguje filipinsku i srpsku kulturu u Beogradu.

Osim što sa trogodišnjom ćerkom Ai Sofijom, uz srpski i engleski pričaju i na filipinskom tagalogu, duh zemlje iz jugoistočne Azije i u drugim oblastima života prožima njihov internacionalni brak. Adel je čak po starim filipinskim običajima odlučila da se porodi kod kuće, a detalje ovog neobičnog čina podelila je sa našim čitaocima. 

Mamine priče su me ohrabrile

- S obzirom na to da je moj otac doktor, još kao dete vodio me je po bolnicama. Tada sam videla šta znači biti bolestan. Verovatno mi zbog toga bolnice nikad nisu izgledale kao mesto za rođenje, jer se rođenje slavi, već za bolest i hitne slučajeve - kaže Adel koja je u trudnoći sve vreme bila u kontaktu sa svojim akušerom-ginekologom (OB-gyne).

- Ne bih to uradila da beba i ja nismo bile zdrave. Mislim da su me i priče moje majke, koja se uvek porađala lako i prirodno, dodatno ohrabrile da se odlučim za porođaj kod kuće. Govorila mi je kako ne treba ničega da se plašim jer je žensko telo napravljeno da rađa decu.

Muž presekao pupčanu vrpcu

Vladimir, Adelin suprug, podržao je taj njen izbor. Pre nego što je Sofia došla na svet, zajedno su gledali video-snimke o prirodnom porođaju kod kuće, posećivali radionice i razgovarali sa ženama sličnog iskustva.

- Vladimir je bio pored mene kada sam se porodila. Držao me je za ruke kad je ćerka izašla i presekao pupčanu vrpcu. To je nezamenljivo iskustvo! Sat posle porođaja ležale smo u blago osvetljenoj spavaćoj sobi. Samo nas dve - seća se naša sagovornica.

Sa mamom na poslu

Zahvaljujući tome što je profesionalni fotograf kao i njen suprug i što nema klasičan posao, Adel može više vremena da provede sa ćerkom.

- Kad god je moguće, ćerku vodim na snimanja, radionice ili probe. Nije uvek lako, ali mislim da je zdravo da deca odrastaju znajući šta njihovi roditelji rade van kuće, jer tako nemaju osećaj da posao mamu i tatu udaljava od njih. Kad moram da radim sama, čuvaju je deka i baka ili dvoje naših prijatelja.PageBreak

Fotografisanje beba

Adel je fotografiju zavolela kao tinejdžerka, uz glumu i pozorište. Sa 16 godina upisala je studije komunikacija u umetnosti na De la salle univerzitetu i diplomirala na fotografiji. Poslednjih godina sa suprugom fotografiše mladence, bavi se umetničkom fotografijom ali i slika bebe do 20 dana starosti (newborn photo) što joj je pasija.  

- Inspiraciju za ovakve fotografije dobila sam u trudnoći, a Sofiju sam snimila kada je imala samo deset dana. Sisala je i mirno spavala, čak i kad smo je pomerali, zato je uzrast od petog do dvadesetog dana i najbolji. A da ne govorim o tome da vreme brzo ide i bebe rastu - rekla je Adel.

Mala vegetarijanka

Pred kraj razgovora za Mamu Adel nam je otkrila da je Sofia, osim što je glavna pozerka na maminim fotografijama, vegetarijanac kao i njeni roditelji.

- Nije mi bilo lako kada sam 2008. prvi put došla u Srbiju, ali sada je bolje. Znam gde mogu da kupim sastojke ili koje jelo da naručim u restoranu. Ovde mi je čak lakše da nađem vegetarijansku zamenu za meso nego u Manili. Videćemo kako će se ćerka nositi sa tim kad odraste. Sada je svesna svega, ali joj uvek kažemo da, ukoliko želi, može da proba meso. Iako je više puta bila u mogućnosti da to i uradi, još nije pokazala želju. Pretpostavljam da je to zbog toga što smo joj objasnili odakle meso dolazi - otkriva Adel.

Ljute papričice na roštilju

Adel sprema vegetarijansku i sirovu hranu. Omiljeno jelo sa Filipina joj je adobo u koji ide mnogo ulja, lovorovog lista, bibera, belog luka i mešavine soja sosa i sirćeta.

- Pravi se sa svinjetinom, ali i sa piletinom ili lignjama, a ja stavljam zamenu. Svaki put kad ga pravim osetim da sam bliže rodnom kraju. Iz srpske kuhinje obožavam ljute papričice na roštilju. Spremam ih oljuštene, sa mnogo belog luka, maslinovog ulja i vinskog sirćeta.

Venčanje u manastiru

Vladimirova i Adelina srpsko-filipinska ljubav planula je 2006. u Majamiju, na brodu na kojem su oboje radili kao fotografi. Verili su se u Beogradu, a venčali u manastiru Kaona, na putu Šabac - Valjevo. Klasičnu svadbu nisu pravili već samo proslavu u Zemunu za tridesetak najbližih gostiju.

Tekst: Nenad Blagojević