Želela sam da se porodim kod kuće, međutim, pošto mi je vodenjak pukao u 35. nedelji, morala sam da odem u bolnicu. Nisam imala nikakve kontrakcije, ali s obzirom na to da mi je oticala plodova voda, lekari su odlučili da mi daju terapiju, kontrolisali su CTG i pratili stanje. Dva dana sam ležala na pretporođajnom odeljenju, stanje je bilo nepromenjeno.

Treći dan me je pregledala jedna doktorka koja je konstatovala da sam otvorena 2,5 centimetra i da treba da se porodim. Iako i dalje nisam osećala kontrakcije, odveli su me u porođajnu salu i priključili na indukciju. Tada je došla i moja doktorka Marija Stanojević koja je nakon pregleda ustanovila da sam ipak otvorena samo jedan centimetar, koliko i prethodnih nekoliko dana. Međutim, bebina glavica je zbog indukcije već počela da gura na grlić, pa mi je dr Stanojević rekla da će uraditi carski rez. U međuvremenu je ona morala da ode na hitan carski rez, a tada se pojavio idrugi doktor koji je odlučio da me ne vodi u operacionu salu, već da me opet priključi na indukciju.

Dok je moja lekarka bila na operaciji, meni su, kako sam kasnije saznala, potpuno bespotrebno dali još jednu indukciju. Posle sam saznala i da je pravi razlog takve odluke to što je doktoru bila potreba operaciona sala jer je hteo da neku svoju pacijentkinju porodi carskim rezom i nije mu odgovaralo da ja u tom momentu uđem u nju.

Moja bebica je i dalje gurala glavicom, ali ja to nisam osećala jer sam već imala priključen epidural. Kada se moja doktorka vratila, hitno me je odvela u salu i uradila carski rez. Odmah posle operacije prebačena sam u apartman, a moja devojčica je ostala u inkubatoru na intenzivnoj nezi 24 sata.



Ni iskustvo nakon porođaja u mom slučaju nije bilo sjajno. Iako su bebu sutradan preneli na moje odeljenje, nisu mi dali da je dodirnem tri dana, niti sam mogla da je vidim kad god sam htela. Za mene je to bilo strašno iskustvo. Videla sam samo kroz staklo da je priključena na puno cevčica, sondu, kiseonik... Mleko mi je krenulo treći dan, ali su tek četvrtog Iskru počeli da donose na podoj. Međutim, pošto je bila jako mala i nije mogla da sisa, izmazala sam se i davala mleko sestrama da je nahrane. Pedijatrijskim sestrama nisam bila zadovoljna i verujem da mi mama, inače babica, nije pokazala kako da negujem grudi i izmazam se, danas ne bih ni imala mleko.

Iako moje iskustvo iz porodilišta nije sjajno, veliku zahvalnost osećam prema dr Mariji Stanojević i anesteziologu. Takođe, moram da napomenem da su, za razliku od pedijatrijskih, ginekološke sestre bile zaista divne i sa njima imam najlepša iskustva.

Tekst priredila Suzana Obradović

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.