Mnogima od nas "Kletva drugog deteta" je postala jednaka kao i "Prvo dete je uspešnije". Međutim, nova studija je dokazala da drugo dete zaista ima veću tendenciju da upadne u nevolje.

Jozef Dojl, na osnovu istraživanja sprovedenog na deset hiljada mališana iz Danske i Floride, pokušao je da dokaže da li redosled rađanja ima uticaj na ponašanje i upadanje deteta u nevolje u školi, na mladalačku delikvenciju, ili kriminal u odraslom dobu. Zajedno sa kolegama koristio je podatke o prvo dvoje dece u porodici (deca moraju imati istu majku i oca, a blizanci su isključeni iz istraživanja), i fokusirao se na one u kojima je drugo dete dečak (uzimajući u obzir da dečaci češće upadaju u nevolje nego devojčice).

Studija je pokazala da dečaci rođeni drugi po redu su za 20 do 40 odsto u većem riziku da imaju problema sa disciplinom u školi od prvorođenih u porodici. Ova teza da su druga deca podložnija nevoljama je mnogo jače iskazana kada su dva brata u pitanju, nego kada je uključena sestra. Zabeleženo je i to da bez obzira na razliku između Danske i Floride u socijalno-demografskim karakteristikama, kao i u sudskom sistemu, rezultati su bili jako slični na obe lokacije.

Dakle, koja je u suštini razlika? Šta može objasniti razliku između prvog i drugog sina, i kolika je roditeljska krivica? Kako studija ističe:"Uzimamo u obzir razlike u roditeljskoj pažnji kao potencijalni faktor za razlike u stepenu delikvencije prvog i drugog deteta."

Sve se svodi na to da je prvo dete dobilo potpunu roditeljsku pažnju, dok je drugo imalo prepreke. Ipak, studija je iznela još jedan mogući faktor koji može biti interesantan. Za jedan intervju, Dojl je rekao:" Prvo dete ima uzore, a to su roditelji. Drugo dete, kasnije rođeno, ima iracionalni uzor malo stariji od njega, a to je prvo dete."

Poenta je da niko na svetu ne treba da posmatra ponašanje dvogodišnjaka kao sopstveni uzor.

Jer, ukoliko ja odem u prodavnicu i počnem da vičem na radnike zašto u ljubičastoj kutiji nema voća, a u žutoj ima, verovatno ću momentalno biti upućen na razgovor sa policajcem. (naravno, uz vikanje "Ne" kada mi kaže da stavim ruke iza leđa.)

Kako je Šankar Vendatam izdvojio u svojim beleškama: "Ovo istraživanje, naravno, daje uopštenu sliku. Ne daje nam kontretno šta se dešava u kojoj porodici". On je sasim u pravu - to su samo interesantne brojke jedne studije. Sada, dajte svom budućem malom "zločincu" užinu pre nego što krene u akciju.