Belo roblje i otmice ljudi osetljive su teme o kojima retko ko razmišlja da bi se to moglo dogoditi njemu ili nekome bliskom. Međutim, više nego ikada je postalo bitno pripremiti decu kako da reaguju ako/kad im pristupe nepoznati ljudi. 

Priča blogerke Džodi Norton iz Ute, poznate po blogu i knjizi istog imena - "Time Well Spent", podigla je puno prašine jer je njen slučaj primenjiv na sve nacije, kontinente i porodice. 

Naime, pre par godina, Džodi je ujutro za vreme tuširanja osetila oštar bol u stomaku. Nekako je uspela da se obuče, smesti svoje četvoro dece u auto i odveze se do Hitne pomoći udaljene par minuta vožnje. U međuvremenu je uspela da se dogovori sa komšijom da pokupi dva starija sina ispred stanice i odvede ih u školu. Mislila je da će deca čekati nekih pet minuta i da će otići s njim.

Ali, komšija se nalazio puno dalje nego što je očekivala, pa su Si Džej (10) i Dag (8) na kraju proveli oko 40 minuta sedeći na klupi ispred Hitne. Džodi je saznala šta se dogodilo tek kad su dečaci došli iz škole i ispričali joj o susretu koji su imali s "lukavim ljudima".

Ispričali su joj da u to vreme koliko su čekali komšiju do njih došla žena u pratnji dva muškarca i zamolila ih za pomoć. Naime, njihov prijatelj se jako bojao doktora i zatvorio se u WC, a njima je bila potrebna pomoć dečaka da ga izvuku iz WC-a kako bi obavio pregled. 

Ali dečaci su se setili lekcije koju ih je mama naučila, a koja se zvala "lukavi ljudi". Šta je koncept "lukavi ljudi"? Zapravo dolazi iz knjige Peti Ficdžerald "Safely Ever After", koja podučava roditelje da prekinu da uče decu da ne razgovaraju sa stranicama jer će jednom možda njima biti potrebna pomoć, već da ih nauče da razlikuju koji stranci su oni "lukavi ljudi". Jedna od Ficdžeraldinih smernica, koju je Norton naučila svoju decu, jeste da odrasli ne traže decu za pomoć.

Si Džej je odbio da im pomogne prvi i drugi put kad su ga zamolili. Nakon toga, sve troje su otišli do parkinga, a uskoro je iz WC-a izašao još jedan muškarac i ušao s njima u auto. Si Džej je sve to video, ali nije reagovao. Uskoro je došao komšija po njih i dan se nastavio kao i inače.

Uveče kad je Džodi čula šta se dogodilo, prošla ju je jeza, na šta joj je sin rekao sledeće:

"Mama, znao sam da su oni "lukavi ljudi" jer su tražili pomoć dece. Odrasli ne traže pomoć dece", objasnio joj je Si Džej.

Džodi je zvala policiju koja je naknadno dobila i snimke nadzornih kamera. Ali ono što je bitno, piše Džodi, je da se fraza "znanje je moć" odnosi na mogućnost dece da se zaštite od potencijalno opasnih situacija i sami. Znamo da ne možemo uvek biti prisutni kako bismo štitili svoju decu, ali ih možemo ohrabriti i naučiti šta mogu da nauče u ovakvim situacijama.