Rojt Gruber, autor studije sa Univerziteta Mekgil, ispitivao je decu starosti od 7 do 11 godina, podelivši ih u dve grupe. Jedna grupa dece je svoje uobičajeno spavanje produžila za sat vremena u toku pet noći, a druga grupa je sat vremena manje spavala za isti vremenski period. Istraživanje je pokazalo da je prva grupa prosečno spavala dodatnih 27 minuta, dok je druga grupa dece smanjila svoj san za 54 minuta. Produženi san je imao pozitivan uticaj na ponašanje, emocije i budnost dece iz prve grupe. 


Ono što deci obično odloži odlazak u krevet su video igrice, televizija, slanje poruka ili razgovor sa drugarima. Kasniji odlazak na spavanje može biti i posledica učenja i drugih vanškolskih aktivnosti. Roditeljima se savetuje da dobar san njihove dece bude prioritet, a to se može postići postepenim smirivanjem tempa i uvođenjem rituala pred spavanje, kao što je tuširanje ili čitanje knjige.