Devojčice mlađe od 18 godina su deo populacije pred kojom je budućnost. Ulaganje u njihovo zdravlje, bezbednost i obrazovanje omogućava im da ostvare svoje snove i ispune svoje potencijale. Da izgrade svoje živote.

1 od 5 devojčica i žena iz romskih naselja stupila je u brak pre navršene 15. godine.

IstraživanjeUNICEF-ovo Istraživanje višestrukih pokazatelja žena i dece iz 2014. godine jasno je pokazalo da su romske devojčice u Srbiji u dosta nepovoljnijem položaju u odnosu na devojčice iz opšte populacije kada su u pitanju dečiji brakovi: Blizu 60% devojčica iz romskih naselja udaje se pre navršene 18. godine, dok je u opštoj populaciji taj procenat 7%. Broj devojčica iz romskih naselja koje se udaju pre navršene 18. godine je u konstantnom porastu – od 46% 2005. godine, 54% 2010. godine, do blizu 60% 2014. godine.

A ipak, dok obeležavamo Međunarodni dan devojčica, ogromnom broju njih širom sveta, i u Srbiji, uskraćena su ljudska prava.

Udaja pre 18. godine predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i utiče na pravo devojčica i žena na zdravlje, obrazovanje, jednakost i pravo na život bez nasilja.

Prihvaćeni kulturni, religijski i društveni običaji bazirani na stereotipima vezanim za pol i ulogu žene u društvu, udruženi sa siromaštvom, neadekvatnim odgovorom institucija i neefikasnim sprovođenjem postojećih zakona, jesu neki od glavnih faktora koji utiču na rasprostranjenost dečijih brakova.

Dečiji brakovi prisutniji su u ruralnim krajevima i najsiromašnijim zajednicama, i često se shvataju kao način da se obezbedi veća ekonomska sigurnost onim devojčicama koje nemaju sopstvene prihode.

Osim što pogađaju devojčice, dečiji brakovi ostavljaju ozbiljne posledice na društvo u celini, što se manifestuje kroz smanjenu zaradu i produktivnost, povećana izdvajanja za zdravstvenu zaštitu usled lošeg zdravstvenog stanja majke i deteta, kao i povećana socijalna davanja zbog međugeneracijskog ciklusa siromaštva.

Koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost Vlade Republike Srbije i UNICEF pozivaju državne i civilne organizacije, porodice, zajednice i partnere iz privatnog sektora da naprave važne korake ka tome da kao društvo srušimo barijere koje sprečavaju da devojčice ostvare svoj puni potencijal. Postoji potreba za većim investicijama koje bi omogućile da programi, zakoni i službe efikasno odgovore na specifične potrebe devojčica.

Ako do 2030. godine želimo da ostvarimo Ciljeve održivog razvoja, i obezbedimo poštovanje ljudskih prava devojčica i žena, moramo da delujemo sada i prekinemo praksu dečijih brakova.