Izvor:Politika Online

Beograđanka J. P. nikada neće zaboraviti četvorogodišnjeg dečaka sa kojim je, pre više godina, delila krevet u Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj ulici. Za godinu dana, koliko su zajedno ležali, nikada niko nije došao da poseti malog pacijenta, koji je imao problema sa kilom. Dečak je ostao u bolnici i kada se njegova cimerka spakovala i krenula kući, prema njenim rečima, molio je da ga povede sa sobom, jer je sam shvatio da po njega niko neće doći.


Sa ovakvim potresnim slučajevima lekari u dečjim bolnicama sreću se zapanjujuće često. Svake godine u Univerzitetskoj dečjoj klinici u Beogradu roditelji ostave između 15 i 20 dece, a iz novosadske Klinike za dečje bolesti, kući ne ode desetak najmlađih pacijenata. Umesto da stave potpis na otpusnu listu najmlađih pacijenta, u ovakvim situacijama, lekari dečjih klinika moraju da obaveste socijalnu službu i da potpišu policijski zapisnik da po dete niko nije došao. Roditelji na ovaj način, uglavnom, dižu ruke od odgajanja beba ili mlađe dece koja imaju ozbiljnih zdravstvenih problema.


Decu ostavljaju ljudi lošijeg socijalnog statusa, neobrazovani iz siromašnih sredina koji često i sami imaju problema sa zdravljem, podaci su novosadske klinike. Veoma često su to alkoholičari, narkomani ili prostitutke. Mnogi od njih, ma koliko strašno to zvučalo, nemaju svest o posledicama svog ponašanja i teško im je objasniti da za ostavljanje deteta nema opravdanja.

Jelena Popadić