Zanimljivo je recimo da su se kroz srpsku istoriju (prilično daleku) deci često davala imena koja su imala tužnu ili na neki način tešku simboliku, a ta praksa je danas izumrla. Ipak, u našem narodu su i dalje ostala ukorenjena neka od tih imena poput Nenad, Mina, Stana, Vlajko, Gorčilo...

Evo spiska starinskih srpskih imena koje nemaju laskavo značenje:

Tugomir/Tugomirka: Ime je nastalo spajanjem reči tuga i mir, a u prenesenom značenju poručuje da su roditelji željni mira, do te mere - da su tužni.

Prodan/Prodana: Reč je o starom slavenosrpskom imenu, koje se davalo detetu koje je "od Boga dano" kao zamena za ono starije koje je stradalo.

Jaglika: Ovo ime je bilo namenjeno novorođenim devojčicama ukoliko je kuća u žalosti (ako je otac preminuo pre nego što se dete rodilo, ili majka nije preživela porođaj...)

Stadija/Stanija/Stanika/Stana/Stanka: Ovo ime dobijale su devojčice čiji su roditelji priželjkivali da prestanu da dobijaju žensku decu.

Dostana: Ovo imem davalao se kako bi se zaustavilo rađanje u porodici u kojoj je već bilo dovoljno dece.

Vlasije/Vlajko: Reč je o imenu grčkog porekla koje se prevodi kao "strog", "grub", "trom"...

Gorčin/Gorčilo: Ovo ime davalo se deci kako bi ih štitilo od zlih duhova, jer se verovalo da oni zaobilaze "gorku" decu i ne mogu da im naškode.

Mina: Ovo ime nastalo je kao kratka varijanta, tačnije nadimak imena poput Jasmina, Emina, Milena, Vilhemina, Marina, a samo po sebi u srpskom jeziku nema nikakvo značenje (sem eksplozivne naprave).

Nenad: Ovo ime je nastalo da glagola "iznenaditi se", a davalo se deci koja su na svet došli "nenadano".

Najda/Najdan: Ime je nastalo od korena reči "nađena", odnosno od starog glagola "najdena". Samo ime ima zanimljiv običaj koji ga prati - dete bi se ostavljalo na putu ili raskrsnici kako bi se porodica spasila uroka. Onda bi "kao slučajno" našli tu dete, i na taj način prekinuli niz bolesti ili umiranja u porodici.