Porodilja rodom iz Trstenika podelila je svoje iskustvo sa porođaja u bolnici u Kruševcu, na Fejsbuk stranici Stop akušerskom nasilju. Ovo je zaista potresna ispovest žene koja je imala savršeno urednu trudnoću, a koje je u porodilištu završila u veoma teškom stanju koje se retko dešava.

Njen prvi kontakt sa bolnicom, tekao je regularno.

“Termin mi je bio 13.avgusta. Doktorka kod koje sam od početka petog meseca išla privatno, da bi se malo više potrudila kada dođe do porođaja, jer je od 10.avgusta išla na odmor, samim tim zakazala mi je pregled 1.avgusta na ginekologiji u kruševačkoj bolnici. Na pregledu bila sam otvorena 4 prsta, bez ikakvih bolova, vratila me kući i rekla da dođem u četvrtak 3.avgusta opet sa spakovanim stvarima jer će da me ostavi da me porodi, uz rečenicu da mora sve nas koje smo početkom avgusta da porodi pre nego što ode na odmor.

Dolazim 3.avgusta pregleda me, i dalje sam otvorena samo 4 prsta, i dalje nemam nikakve bolove, uključuju mi indukciju, daju epidural koji sam sama tražila, jer sam htela da se porodim prirodno.”

Normalan tok porođaja, od ovog trenutka je krenuo sasvim drugačije.

“Nakon nekih pola sata od davanja anestezije dolaze redom njih 5,6 po par puta me pregledaju i kažu kako je beba podignuta visoko i da se ne spušta, pritom sve vreme je bio lepo okrenut glavicom na dole kako i treba i bio je spušten. Nakon nekih sat vremena i dalje traju ti pregledi gde svako proverava koliko sam otvorena i da li se beba spustila, doktorka mi buši vodenjak - voda je bila mutna i zelena, beba se i dalje ne spušta, čujem ih kako između sebe pričaju da budu u pripravnosti.

Dolazi doktorka i pregleda me opet i kaže ako se beba ne spusti moraćemo na hitan carski rez, naravno ja tu pripremljena za prirodan porođaj, krećem da plačem. Beba se nije spuštala, i uz njenu rečenicu da se beba ne bi mučila idemo na hitan carski.

Tamo mi daju totalnu anesteziju, porođaja se ne sećam. Porodila sam se u 13:05, u sobu su me doveli oko 14h, nakon dva sata ustala sam iz kreveta da mi zamene posteljinu i da prošetam, ustala sam bez ikakvih problema.”

Umesto redovnog otpusta i najradosnijeg dana kod kuće sa bebom, usledio je prvi šok.

“Treći dan u nedelju su trebali da nas puste ako sve bude kako treba. Dolazi pedijatar u nedelju ujutru i kaže kako neće da mi donose bebu ima neku infekciju, povećan crp, biće na antibiotiku nekih 5 dana.

Ostajemo duže u porodilištu. Zbog nedojenja deteta dobijem mastitis, drhtavicu i povišenu temperaturu, jer naravno da nikog nema da ti kaže i pokaže šta da radiš i kako da se izmuzavaš.

Tu kreće muka, svima u sobi donose bebe samo meni ne, naravno zovem muža i plačem to mi je bilo nesto najstresnije.

E onda krece haos. Bebi se crp spustio već sutra, donose mi ga u ponedeljak, kažu mi kako treba da ga dojim, a opet kažem niko da mi pokaže i pomogne sa dojenjem, ja se sat vremena mučim sa njim jer ne umem da ga namestim, on plače ne prestaje.
U tom dolazi sestra i kaže mi "pa ja stvarno ne znam sta ti njemu radiš" i uzima ga i odnosi u boks da ga nahrani.”

Ovde je bio početak, prave agonije jedne mame porođene carskim rezom.

“Pogledam u spavaćicu napred sa prednje strane sve u krvi. Podignem i vidim da krv dolazi sa gaze koja je zalepljena preko reza, odlazim do sobe gde su sestre da vide o čemu se radi, skidaju gazu sa reza, rez otvoren više od pola, pun gnoja, rastrčale su se po hodniku tražeći doktora.

Vade mi krv, crp povišen na 300, a normalan je do 5, prebacuju me u sobu za izolaciju gde ću da budem sama jer ne znaju o čemu se radi. Sama u 4 zida, opet mi dete ne dovode, ovog puta zbog mene, jer ne znaju o čemu se radi dok ne stignu rezultati brisa sa reza.

Stižu za 3 dana, za to vreme previjanje ujutru i uveče, rez se ne zatvara, otvoren više od pola, dubine dva prsta. Stižu rezultati, streptokoka je nađena na brisu, kažu mi kako sam ja imala taj virus u organizmu, pritom da naglasim da je meni trudnoća bila savršena, svi rezutlati idealni.

Još sam morala na dodatna ispitivanja znog epidurala i ta bakterija je morala negde da ispliva, ali nebitno. Dolaze redom da me pregledaju, non stop u strahu da ne dobijem temperaturu, mere mi je na svaka dva sata, jer ako imam temperaturu znači da je upala i unutra, što bi značlo da mogu da dobijem sepsu.

Temperaturu srećom nemam, bolovi otvorenog reza su užasni, meni u glavi haos, svaki dan plačem, ne mogu da jedem, dete ne viđam, donesu ga na 5 min iz njihovih ruku da ga vidim i vrate ga tamo.

Svaki dan izmuzavanje, pokušavam da sačuvam mleko jer sam želela da dojim dete, međutim bilo je nemoguće jer sam primala po 4 antibiotika dnevno. Nakon 10 dana, puštaju me kući. Uz nalog za previjanje i čišćenje rane svaki dan, dva puta dnevno. U otpusnoj listi su napisali da je rez 1cm otvoren, a bio je 5cm ako ne i više.”

Ni kod kuće, ništa nije bilo ni lako ni lepo, kao što treba da bude.

“Previjam se svaki dan skoro dva meseca, ne mogu da se okupam lepo, ne smem da držim dete zbog otvorenog reza, ne mogu da ustajem iz kreveta kao sav normalan svet. Nakon završenog previjanja i zarastanja rane, moja doktorka kod koje sam išla u Trsteniku odakle i jesam, mi kaže, ajde za svaki slučaj da uzmemo bris vaginalni - da proverimo, dugo si bila u bolnici obično odatle žene izađu sa ešerihijom.

Rezultat brisa pokazuje neku bakteriju čiji naziv ne umem da napišem, na koji se doktorka krstila jer ne pamti kad je videla tu bakteriju, da se mnogo teško dobija, ali se dobija samo u bolnici od katetra. Opet uključivanje antibiotika dupla doza da se to što pre iščsti. I nakon dve nedelje napokon nema vise ničega. I sad evo hvala Bogu, bebac 3 ipo meseca, živ i zdrav na dohrani, sa mnom sve kako treba, ali tu traumu i taj strah neću nikad da zaboravim.

Kažem ovo je moje iskustvo, svi drugi su sa tom doktorkom imali prelepo iskustvo, zbog toga sam najviše i ja kod nje krenula na preglede. Ali eto desi se i ovako nešto.”

(Yumama)

BONUS VIDEO

Kako se postavlja marama za nošenje bebe keywords: beba, nosiljka, marama Tik Tok/madisonandbabies