Prvi kontakt mame i bebe nakon porođaja vrlo je važan i trebalo bi da prođe bez ometanja. Evo i zbog čega...
U kulturi koja često majka i beba razdvajaju zbog rutinskih procedura kao što su čišćenje, vaganje i merenje, pa tako većina beba propušta kritično vreme kada bi trebalo da bude kožu uz kožu sa majkom, a ovo može dovesti do kraćih ili drugotrajnih posledica za sve.
Kako se ovim procedurama ne poboljšava dobrobit ni majke ni deteta, ne postoji razlog zašto se one ne bi mogle odložiti za jedan sat.
Taj prvi sat nakon rođenja trebalo bi da bude fokusiran na bebino prvo dojenje, i vezivanje majke i deteta. Osim ako majci ili bebi ne treba medicinska briga, bolnički protokoli bi trebalo da podrže ovo vreme novog početka, u slučaju vaginalnog rođenja kao i u slučaju carskog reza.
Šta je ustvari neometani prvi sat?
Čim se beba rodi stavlja se na mamin stomak. Preko njih bi trebalo staviti toplo ćebe, kako bi se majka ugrejala. Ovo usporava proizvodnju adrenalina kod majke, pa on ne ometa proizvodnju oksitocina i prolaktina koji su esencijalni za zbližavanje i dojenje.
U ovih sat vremena majčine potrebe su jednostavne: toplota i tišina, mirno okuženje. Bitno je zapamtiti da se ona i dalje porađa - placenta i membrane tek treba da izađu, a materica tek treba da se skupi.
Predstavljamo vam sedam razloga zašto prvi sat nakon rođenja treba da prođe bez ometanja:
1. Beba će sama započeti dojenje
Kada se se beba spusti na majčin stomak i kada je niko ne ometa, ona će najčešće sama naći bradavicu i početi da se hrani, a rano dojenje je veoma bitno za povezivanje majke i deteta, i pomaže da se brže izbaci placenta, pa samim tim i smanjuje rizik od postporođajne hemoragije (krvarenja).
2. Regulisanje telesnog sistema
Bebe koje su u mainom zagrljaju u prvim satima nakon rođenja su sposobnije da regulišu svoju telesnu temperaturu i disanje. Novorođene bebe ne mogu da prilagode svoju telesnu temperaturu kao starija deca i odrasli, pa im direktan dodir sa majkom pomaže u ovome.
Ovaj prvi sat u kome je bebina koža u direktnom kontaktu sa majčinom takođe smanjuje rizik od hipoglikemije (nizak nivo šećera u krvi).
3. Pupčana vrpca je duže netaknuta
Ostavljanje pupčane vrpce netaknute dok još uvek pulsira dozvoljava bebi da prima kiseonik kroz placentu, dok se polako prilagođava na disanje plućima. To što je u dodiru sa majkom će pomoći bebi da stabilizuje disanje, a vrpca bi trebalo da ostane čitava duže vreme kako bi im dala šansu da prime crvena krvna zrnca i smanje rizik od anemije.
Čak i ako se porodite carskim rezom, u nekim slučajevima postoji mogućnost da pupčana vrpca ostane netaknuta.
4. Pomaže da se mama i beba zbliže
Direktan kontakt majke i deteta im dozvoljava da se upoznaju. Majke koje imaju "koža-uz-kožu" iskustvo nakon porođaja će biti samopouzdanije i otvorenije sa svojim bebama. Ovo zbližavanje je bitno za bebino preživljavanje, a majke su "programirane" da brinu o svojim mališanima. Receptori oksitocina u ženskom mozgu se povezuju tokom trudnoće, tako da kada je beba rođena, majka bolje reaguje na ovaj hormon koji pomaže u razvijanju materinskog instinkta. Oksitocin se takođe više proizvodi kada majka doji dete i drži ga uz sebe.
Majke koje prođu ovo iskustvo će se lakše zbližiti sa svojom decom u njihovom kasnijem životu.