Trudovi mogu da se definišu kao ritmično stezanje i opuštanje materice, najvećeg mišića u telu trudnice. Svojim delovanjem pomažu bebi da zauzme pravilan položaj u materici (glavicom prema dole), i da se postepeno spušta prema porođajnom kanalu. Na taj način bebina glavica pritiska ušće materice, što uzrokuje lučenje hormona estrogena, oksitocina i prostaglandina, kao i drugih jedinjenja. Njihovim delovanjem, glatka mišićna vlakna materice počinju da se stežu i savijaju. Svakom kontrakcijom, grlić materice sve više sazreva i propušta plod.

U teoriji, termin vaše trudnoće je u 41. nedelji nakon poslednje menstruacije. Međutim, porođaj može da nastupi već nakon 37. nedelje. 

Siguran znak da je porođaj počeo

Često je nemoguće odrediti kada su tačno započeli pravi trudovi. Kod pojedinih žena, rani porođajni trudovi su slični pripremnim trudovima, koje osećaju već nekoliko nedelja: nepravilne kontrakcije, koje izazivaju bol poput menstrualnih grčeva - u predelu bubrega ili donjeg dela leđa. Kod drugih, trudovi od počeka nastupaju vrlo intenzivno i ritmično. Ako je pukao vodenjak, vrlo brzo mogu da uslede trudovi.

Jedini siguran pokazatelj početka porođaja jeste bolno i učestalo stezanje materice, koje postaje pravilnije: trudovi su sve jači, traju sve duže, a razmaci između kontrakcija su sve kraći. Pravi trudovi ne nestaju opuštanjem, promenom položaja ili aktivnosti. Ponekad su propraćeni želudačnom nervozom, grčevima ili prolivom, a najčešće ih karakterišu bolovi koji započinju u krstima i šire se prema napred, u donji deo stomaka i gornji predeo bedara. Trudovi se šire poput talasa: započinju polako, postepeno jačaju i postaju sve bolniji, pa napokon dosegnu vrhunac. Nakon toga, postepeno se smanjuju i nestaju. Kako porođaj napreduje, kontrakcije postaju sve jače, pa vrhunac nastupa pre i traje duže.

Porođajni trudovi postepeno potiskuju dete glavicom prema karlici i pospešuju sazrevanje grlića materice, koji se skraćuje i širi na način da pravi celinu sa zidovima materice. Zahvaljujući sve intenzivnijim kontrakcijama, mišićna vlakna materice se napinju, a grlić proširuje do obima od deset centimetara.

Vaš zadatak za vreme trudova

Kada osetite prve trudove, pokušajte da se na njih ne osvrćete previše. 

Savet +Nemojte da razmišljate o tome koliko već dugo imate trudove ili koliko je sati porođaja još pred vama. Usredsredite se na sadašnjost: nailazi kontrakcija - primenite naučeno disanje (na psihofizičkoj pripremi trudnice nauče da pravilno dišu kako bi aktivno učestvovale u porođaju). Vreme kada kontrkcija popusti iskoristite da se opustite: dišite smireno i odmorite se.

Nastavite sa uobičajenim aktivnostima, ili odspavajte - kako biste imali snage za ono što sledi. Kada bolovi postanu takvi da više ne možete da ih ignorišete, prihvatite ih i prepustite se talasima trudova. Pomislite kako ste svakom kontrakcijom jednim korakom bliži rođenju bebe. Svaki trud ima svoj zadatak. Zamislite kako bebina glavica upire o ušće materice, zamislite kako se ono otvara, kako se vaša beba postepeno spušta...

Učestalost kontrakcija

Važno je usredsrediti se na učestalost kontrakcija.
Pomoću sata merite njihov ritam: razmak (od početka jedne kontrakcije do početka sledeće) i trajanje (od početka do kraja kontrakcije). Prvi trudovi se uglavnom javljaju u nepravilnijim razmacima, svakih 20 do 30 minuta, i traju 10 do 30 sekundi. Kako vreme odmiče, kontrakcije postaju sve češće - svakih pet minuta, i traju od 50 do 60 sekundi. Ako vodenjak do tada još nije pukao, to je pravo vreme za odlazak u porodilište. Kod prvorotkinja, prvo porođajno doba ili doba otvaranja obično traje 10 do 12 sati, dok se u sledećem porođaju skraćuje na prosečno pet do osam sati. U trenutku potpunog otvaranja, trudovi će biti najjači i najduži, sa razmakom od dva minuta ili manje.

Trenutak koji briše sve

Trudovi su najjači u drugoj porođajnoj fazi ili istiskivanju deteta, kada se javlja i refleksno potiskivanje trbušnih mišića i dijafragme. Nekoliko minuta nakon rađanja bebe, javljaju se slabiji trudovi za istiskivanje posteljice, koje će trajati oko 20 do 30 minuta. U toj fazi, nove mame više toliko ne primećuju bol, jer su preplavljene potpuno novim emocijama, koje je u njima pobudio dugo očekivani susret sa bebom.

To je trenutak koji briše moguće bolno iskustvo porođaja. Kontrakcije će trajati i nakon porođaja, posebno tokom prva dva sata, kada telo počinje da se vraća u normalu: krvni sudovi oko materice se sužavaju, dok se materica stiska i očvršćuje.

Jačina trudova

Potrebno je naglasiti da su svaka trudnoća i porođaj jedinstveni, tako da nije moguće znati hoće li i kojim intenzitetom da nastupi bol. Neke trudnice ne osete bol tokom celog porođaja, dok kod drugih može da pređe granicu izdržljivosti.

Kako se nositi sa bolom?Kod prejakih bolova, moguća je primena lokalnog anestetika. Epiduralna analgezija je izuzetno korisna, pre svega u slučaju produženog ili otežanog porođaja, ali i zbog pozitivnijeg iskustva rađanja. Njome se „umrtve“ nervi koji vode od materice do porođajnog kanala, ali trudnica zadržava osećaj prirodnog nagona za „guranjem“. Osim toga, epiduralna analgezija opušta mišiće, pospešuje otvaranje i smekšavanje ušća materice, kao i bolju prokrvljenost u maloj karlici, odnosno materici i posteljici. Nažalost, postoje i negativne strane tog anestetika, ali i stanja u kojima nije primenjiv. Zato se unapred posavetujte sa lekarom.

Tonus ili napetost materičnog mišića se ogleda u obliku amplituda, i meri se prema pritisku u materici. U mirnom stanju, tonus mišića (takozvani bazalni tonus) iznosi od 1,3 do 1,6 kilopaskala (kPa), a za vreme normalne kontrakcije se penje do 7,9 kPa ili više. Kada tonus pređe 3,3 kPa, trudnica oseća bol, i kontrakcija može da se napipa. Razmak između kontrakcija se naziva pauza, i služi za oporavak i odmor krvnih sudova zida materice, jer se tokom kontrakcija smanjuje dotok krvi. Aktivnost materice može da se utvrdi kliničkim pregledom ili primenom kardiotokografije (CTG) i ultrazvuka, čime je omogućeno precizno merenje.

Svako iskustvo rađanja je drugačije

Ipak, jedno je sigurno: ma kakav bio vaš doživljaj tog neverovatnog događaja, svaki trenutak se isplati! Stvorili ste nov život, koji će vam doneti neopisivu sreću i ljubav kakvu možda još niste iskusili. Porođaj je trenutak za koji ste se dugo pripremali, pa nema potrebe za strah. Usredsredite se na tehnike disanja koje ste naučili na psihofizičkim pripremama za trudnice, oslonite se na partnerovu podršku, i dopustite babici da vas usmerava prema cilju. Ne zaboravite: svaki nalet bola znači da ste korak bliže najboljem trenutku u svom životu - rođenju svoje bebe.

Napisala: Rahela Filip