"Moja snaja često priča kako je potpuno sama izgradila uspešnu karijeru, iako je odgajala troje dece. Nedavno sam više nisam mogla da ćutim pa sam rekla:

„Svako ko ima baku koja pomaže oko dece ima mnogo veće šanse da izgradi uspešnu karijeru.“

Moja snaja se uvredila. Kao da je zaboravila godine tokom kojih sam preuzimala unuke iz vrtića, kuvala, donosila gotova jela, pomagala oko kuće i čuvala decu kad god je trebalo. Njena majka živi daleko i dolazi jednom godišnje, nekada i ređe.

Na početku braka živeli su u mom stanu koji sam nasledila od roditelja. Kasnije su kupili svoju kuću, ali izgleda da su zajedno sa tim zaboravili i sve ono što je bilo pre toga.

Bila sam tu kada je trebalo pričuvati dvoje, pa troje dece kako bi njih dvoje mogli makar na sat vremena da izađu i predahnu. Vozila sam unuka na treninge, odlazila po njega u vrtić kada bi kasnili s posla i trudila se da im olakšam koliko god mogu.

Ali danas, kada priča o svom uspehu, ispada kao da je sve postigla potpuno sama. Posle mog komentara nekoliko dana nije razgovarala sa mnom. Zatim me je pozvao sin i rekao da nije trebalo to da kažem pred drugim ljudima.

Odgovorila sam mu da ne želim da prisvajam tuđe zasluge. Njena karijera jeste rezultat njenog rada i truda i to nikada nisam osporavala. Ali isto tako ne želim da se pravim da su deca odrasla sama i da niko nije bio uz njih kada je bilo najteže.

Najviše me nije zabolelo to što govori o svom uspehu, već to što u toj priči nema mesta za ljude koji su joj pomagali. Kao da pomoć supruga, bake ili porodice nema nikakvu vrednost.

Setila sam se jedne porodične proslave kada je neko pohvalio snaju kako uspešno usklađuje posao i porodicu. Ona se samo nasmejala i rekla:

„Navikla sam da se oslanjam isključivo na sebe.“

Tada sam prećutala, iako me je zabolelo. Ovoga puta nisam mogla.

Danas su deca odrasla i više nisam potrebna. Možda zato sada može sebi da priušti da se naljuti na mene. Ali volela bih da se bar ponekad seti da nijedan uspeh ne nastaje potpuno sam i da je iza mnogih uspešnih roditelja često neko ko je tiho pomagao, bez očekivanja da će mu neko jednog dana reći hvala."

Komentari na ovu ispovest su podelejni, dok neki smatraju da je snaja nezahvalna, drugi ističu da ako nekome pomognete, to posle ne treba da "nabijate na nos". Šta vi mislite?

"Snaja nijednom nije zahvalila svekrvi na pomoći oko dece. Verovatno joj to nikada nije ni palo na pamet. Ovo me podseća na stav neinteligentnih ljudi: uspeh je isključivo moje sopstveno dostignuće, sama sam ga napravila, ali neuspeh je svačija krivica: partnera, sudbine, rođaka, slučaja itd." - bio ej ejdan od komentara.

U galeriji ispod pogledajte kako je princeza Kejt odala počast princezi Dajani!

Haljina koju je nosila vojvotkinja od Kembridža prilikom obilaska vrta posvećenog pokojnoj princezi Dajani, imala je na sebi detalj koji je oduševio ljude širom sveta. Foto: 

"Dozvoljavaš samo snaji i njenoj deci da žive sa tobom, a pomagala si samo deci snaje? Tvoj sin nije živeo sa njima; deca nisu njegova? Pomagala si sinu i njegovoj deci jer tvoj sin nije imao svoj stan i nije imao novca za iznajmljivanje. Ili možda nisi želela da dozvoliš da odu od tebe? Ne razumem zašto bi samo tvoja snaja trebalo da bude zahvalna. Sa troje dece, ljudi grade karijere potpuno bez pomoći svekrve; videla sam više primera. A sa dobrom bakom, odrasli unuci uvek žele da budu sa njom, gde god da se sele i njihovi roditelji se neće mešati." - bio je jedan od oštrijih komenara.

Psihološki osvrt: Zašto ljudi umanjuju tuđu pomoć?

Psiholozi objašnjavaju da mnogi ljudi vole da sebe vide kao potpuno samostalne jer im to daje osećaj snage i uspeha. Međutim, kada pritom zanemare podršku porodice, partnera ili prijatelja, oni nesvesno mogu povrediti one koji su godinama ulagali svoje vreme i energiju.

U zdravim porodičnim odnosima važno je priznati doprinos svih članova. Zahvalnost ne umanjuje nečiji uspeh, naprotiv, pokazuje emocionalnu zrelost i svest da se veliki životni ciljevi retko ostvaruju bez podrške najbližih.

Ako se prepoznajete u ovoj priči, stručnjaci savetuju da o svojim osećanjima razgovarate mirno i bez optuživanja. Umesto prebacivanja, pokušajte da objasnite kako ste se osećali i zašto vam je važno da vaš trud bude primećen. Iskren razgovor često može da popravi odnos više nego godine prećutane gorčine.

BONUS VIDEO:

03:25
Svekrva o odnosu sa sinom i snajom  Izvor: TikTok/wendygimpelrealtor