"Priča počinje 23. oktobra 2001. godine, kada sam jednog jesenjeg popodneva rodila prvo i jedino dete, sina sa Daunovim sindromom", kaže za Blic ženu Tanja Selaković iz Užica koja se tada prvi put srela sa ovim sindromom.

Tih 19 godina njenog majčinstva, dodaje, obeležila je ljubav - najiskrenija i najčistija na svetu.

"Moj sin je po rođenju na prvi pogled bio kao i većina dece, nije bilo vidljivih anomalija, ali život je imao neki drugi plan za nas... Sećam se da me, kada sam ga prvi put uzela u naručje, uhvatio za ruku i držao me, shvatila sam to kao znak naše povezanosti i ogromne ljubavi", nastavlja Tanja čija se trudnoća odvijala bez problema, a koja je pred prvi rođendan sina Lazara saznala da njen sin ima Daunov sindrom.

Dijagnozi su prethodile sumnje, neprospavane noći i gomila pitanja o tome šta čeka Tanju i njenu porodicu.

"Tih dana sam se oslobodila straha i postala ono što sam danas. Ali bez podrške supruga ne bih uspela, bez naše zajedničke borbe i podrške koju pružamo detetu", ističe Tanja.

Kaže i da je izuzetno važno prihvatanje odnosno podrška porodice i prijatelja koje "može da pozove u bilo koje doba dana".

"Kada me pitaju kako sve postižem jer sam zaposlena i brinem o sinu, kažem da to treniram godinama. Usklađujem obaveze, pravim dnevne prioritete, a i sam život vam je najbolji prijatelj."

'Sina sam naučila kako da se hrani i oblači, a on mene da ljubav nema zamenu'

"Lazar od treće godine samostalno koristi računar, ide u bioskop, na koncerte, na mnoga kulturna dešavanja u gradu. Druželjubiv je i omiljen u društvu. Uživa da kuva. Moj sin i ja smo rasli zajedno. I učili životne veštine. Ja sam njega učila kako da hoda, kako da se oblači, obuva, održava ličnu higijenu i higijenu prostora u kom živi, kako se prelazi ulica, učila sam ga pesmama, brojevima, slovima, a on je mene naučio da ljubav nema zamenu. Svaki naš dan je novi izazov, a vreme koje prolazi podseća nas dokle smo stigli", priča Tanja za Blic ženu.

Lazar je završio redovno osnovnu školu, u specijalnom odeljenju. I uz pomoć učiteljice i defektologa, naučio je mnogo toga. Sada je učenik druge godine srednje škole, građevinskog smera. Uči za molera.

"Ima veliku podršku u školi, ima divne profesore i divnog razrednog starešinu. Živimo blizu škole, Lazar jeste samostalan, ali mu je potreban nadzor i pomoć", kaže Tanja koja kao posebnu važnu stavku u obrazovanju svog deteta, koja veoma na njegov razvoj, izdvaja sledeće:

"Laza je sa tri godine krenuo u razvojnu grupu u vrtiću koja je pružala podršku deci sa smetnjama u razvoju i ranu prevenciju, stimulaciju kroz podršku stručnih lica, najviše defektologa i logopeda".

Predrasude, podsmeh, degradacija...

Nažalost, Tanja i njena porodica sretali su se i sa mnogo nerazumevanja okoline, mnogo neprijatnih pogleda sa strane...

"Bilo je namernih i glasnih komentara, osude, mnogo sažaljenja, sklanjali su drugu decu od nas u parku. Bilo je čuđenja, ograničenosti školskog kadra, diskriminacije, smeha, podsmeha. Neki ljudi čudno gledaju osobe sa Daunovim sindromom, kao da će njihovo stanje preći na njih. Nije uvek bilo lako. Ali smo se izborili i borimo se i dalje", ističe Tanja koja na predrasude ovako odgovara:

"Naravno da život ljudi sa Daunovim sindromom ima drugu stranu medalje, ali onu najsjajniju jer su oni izvrsni kuvari, plivači, krojači, zabavljači, plesači, sportisti, konobari, komičari, moleri, muzičari, slikari, glumci, pisci. Stvar je samo njihovog urođenog talenta i razvoja".

Kaže da je, koliko god da je slušala i pratila sve savete lekara, toliko i spontano odgajala i vaspitavala sina.

"Podrška lekara je uvek prisutna - podrška fizijatra, fizioterapeuta, psihologa, logopeda, defektologa, neurologa, endokrinologa, kardoiloga, pulmologa... Ne možemo bez lekara i redovnih kontrola, bolnica i belih mantila. Lekari su sastavni deo našeg života, a tako se sprečava i rizik od raznih hroničnih oboljenja koje moj Lazar skoro i da nema, osim problema sa bronhijama i čestih upala."

Tanja ističe da "kada se poštuju preporuke lekara, Lazar potpuno normalno funkcioniše".

"Laza se rekreativno bavi fudbalom, obožava Crevnu zvezdu i Novaka Đokovića", poručuje.

'Lazara mi je život poklonio'

Tanja ističe da je za ovih 19 godina sa sinom i suprugom prešla dugačak put. Kaže nam i da je njen sin za nju životni poklon.

"Roditelji moraju da vole svoju decu i da ih prihvate onakve kakve jesu, da im snagom i podrškom daju krila kako bi ona ostvarila želje i razvila mogućnosti. Deca su stvorena da bi nam pokazala put do sreće, treba samo verovati u to."

Pročitajte i:

Zapratite nas i na Instagramu!

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Uživajte u roditeljstvu! (@yumama.rs)