Sve mame koje rade znaju koliko je teško uspostavati ravnotežu između poslovne karijere i porodičnih obaveza. One rade osam ili više sati dnevno, trče u supermarket na putu do kuće, biraju nove igračke i sa velikim osmehom ulaze na vrata svog doma, gde ih tek očekuje kućni posao. Pored svega, one su stalno u strahu da li će uspeti da budu dovoljno dobre. U svemu.

Evo priče jedne blogerke u kojoj će se verovatno pronaći mnoge mame:

Moj prenatrpani dnevni raspored poslednjih nekoliko nedelja podsetio me je na jedan članak od prošle godine koji sam pročitala o direktorki PepsiCo-a Indri Nuji i njenom stavu o tome da žene mogu imati sve. Bila je iskrena i rekla: "Ne mislim da žene mogu da postignu i imaju baš sve. Mi se u stvari samo pretvaramo da možemo sve". Ovoga sam se setila zato što sam u poslednjih par nedelja preokupirana. Postalo mi je teško da balansiram između posla i obaveza koje me kod kuće čekaju, a tu je pre svega i briga o mališanu.

Sinoć sam morala da radim do kasno, a kada sam otišla da pokupim mog malenog dečaka, primetila sam da je dobio grip. U tom trenutku sve što mu je bilo potrebno je mamin zagrljaj, a ja sam se još više osećala krivom zbog činjenice da moram da radim do kasno. Krivica je bila tu i narednog jutra, ali na sreću mališa se osećao puno bolje. Preda mnom je još jedan naporan dan na poslu i ni sama ne znam kada ću završiti.

Svesna sam da nisam sama u ovome. Biti mama i imati uspešnu karijeru nije lako. To je možda i najveći izazov sa kojim sam se do sada susrela. Želite da budete dobri na jednom životnom polju, a uvek imate osećaj da na drugom nešto nedostaje. To je teško i iscrpljujuće. Osećam da su žene konstantno pred teškom odlukom da li da budu profesionalne i imaju upešnu karijeru ili da budu mame.

Nisam sigurna da žene mogu da imaju sve. Sve što znam je da dajem sve od sebe da budem najbolja mama, a isto tako i da ne zapostavljam obaveze na poslu. Nije lako ni najmanje. Moram da naučim da kada sam sa Gaelom ne razmišljam o poslu. Uvek kažem sebi: "Nema e-mailova kada si sa detetom". Ali prosto posao mi je takav da 24 sata moram da budem dostupna. Teško je, ali se trudim.

Zbog svega ovoga, poštujem svaku ženu koja uspeva da ima sve – da bude dobra mama i da ima uspešnu karijeru. Jako me nervira što se o ovim stvarima ćuti, jer mi smo žene, zar ne? Mi treba da možemo sve, jer za to smo rođene, zar ne?

Pogrešno! Niko vas ne uči kako se to radi. Niko ne sedi pored vas i govori vam šta treba da uradite kada vaš mališan ima groznicu, a vi ne možete da budete pored njega u svakom trenutku, jer sutra rano morate na posao, gde vas očekuje još više posla nego prethodnog dana. Ja sam zahvalna na podršci koju imam od svog supruga i svih onih koji su tu da priskoče u pomoć kada je potrebno. Ali postoje mame koje su same u svemu tome. Postoje žene koje rade više sati, jer nemaju drugog izbora. To me je nateralo da se zapitam kako je moja mama uspela i da joj budem još više zahvalna na svemu. Sada još više cenim sve što je činila za nas.