Ko god se našao u ulozi roditelja zna da odgoj deteta nije nimalo lak. Milion nedoumica nas muči tokom njihovog odrastanja, a jedno od čestih problema je svakako razvoj govora. Svako dijete je idividua za sebe, tako da se često srećemo sa određenim odstupanjima u odnosu na prosječne vrijednosti koje su navedene u različitim stručnim razvojnim mapama djece.  Najveća odstupanja su u govoru, jer jedno trogodišnje dijete može koristiti desetine riječi dok će drugo baratati sa preko hiljadu riječi. Naravno, ne treba isuviše forsirati pitanje razvoja govora i stvarati presije ni sebi ni djetetu.

Međutim, uz određene igrice, ovu nedomicu nije teško riješiti. Evo nekoliko zanimljivih u kojima je moja malena uživala i koje su joj pomogle da što bolje razvije govor:


1. U uzrastu do 18 mjeseci moja curica je uživala u igrama glasova, tapšanja, igre uloga sa lutkama, sakrivanja, slušanja kratkih pjesmica i raznim aktivnostima koje podstiču govor. Jedna od mnogih zanimljivih igara je Ko živi u kućici? Pomoću nje, ona je naučila kako se glasaju životinje:


Napravimo kućicu od jastuka, spužvastih slagalica ili nečeg sličnog i donesemo njene omiljene igračke životinja: pas, mačka, kokoš, pile, krava ili neke druge. Djetetu govorim: "Pogledaj ko je ušao u kućicu! –Maca: mjau, mjau, mjau." Stavljam macu u kućicu. "Vidi sada ko je u kućici –kuca: av, av, av!" I kuca ide u kućicu, zatim redom druge životinje. Na isti način i vadim životinje iz kućice. Zajedno ih dozivamo:"Pi, pi, pi, gde si pile, pilence, mjau mjau, gde si maco?"

2. Igre glume: kako se lutke oblače, idu u šetnju, spavaju, jedu i tako dalje su veoma interesantne.

Uzmete lutku i pjevate: "Lutka skače, hop-hop, evo maše pa-pa i pjevuši la-la." Mojoj curuci su bile najbolje pjesmice koje sam stvarala u trenutku, prema svom nahođenju. Možete uzeti i neku igračku životinjicu i pjevati, glumiti da pile jede, spava, kljuca sve uz pjesmicu:


Ja sam pile pi-pi-pi,
Pogledajte mene svi.
Kad poraste meni rep,
Ja ću biti petlić lep.
Ili pjesmica:
Ko-ko-ko da,bela koka to sam ja.
Mjau, mjau mja crna maca to sam ja.


Ovakve igrice bile su joj interesantne i kasnije, u drugoj godini starosti, kada je čak mogla pamtiti stihove uz pomoć i nadopunjavanje. Kroz ovakvu igru koristila sam priliku da dijete naučim lijepom ponašanju. Forsirala sam situacije koje su problematične: kao što je pravovremen odlazak na spavanje, odvikavanje od cucle, korištenje noše i drugo. U radu sa djecom, mnogo puta mi se dokazalo da je igra, ako je kako treba usmjerena, zaista nešto što će djetetu najbolje pomoći u rješavanju bilo kojeg problema.

Vaša Željka Rakić