Već od treće godine, dete izlazi iz svog instinktivnog miljea, i ulazi u saznajni. To je vrlo brz i buran proces, koji traje godinu ili dve, a karakteriše ga neverovatno upijanje svega što se dešava u detetovoj okolini - počev od boja, mirisa i ukusa, do ponašanja odraslih u najbližem okruženju.

Ovde - tamo negde

Ovaj prelaz je jedno od najdivnijih čudesa koje nam pruža život, stvarajući novo svesno biće. U takvim okolnostima, roditelji često posmatraju dete u kontekstu makrookruženja, odnosno stavljaju akcenat na širu okolinu - koje ono u tom periodu istražuje (vrtić, grad...). Na taj način "guraju" u stranu ono što je najvažnije, a to je

Pravilno ekološko razmišljanjeTokom svog razvoja, dete u ranom uzrastu prosto "slaže" doživljene senzacije, i već tada formira neki svoj, dečji stav prema njima: "Ako ja ne želim da prljam moj krevet i moje igračke, onda niko ne bi trebalo da prlja moj vrtić, niti moj grad". Pojmovi kao što su "čisto" i "prljavo" - najosnovniji su pojmovi koji uvode dete u pravilno ekološko razmišljanje

.mikrookruženje, to jest neposredno dečje okruženje kao što je soba, krevet, čošak za igranje.

U bajkama koje dete sluša, uvek se radnja dešava "tamo negde", mama i tata su živeli "tamo negde"... Tako prođe par godina, a onda se čuju žalopojke kako dete nema naviku da sredi svoju sobu ili kutak za igranje, da pospremi za sobom... i sve tako dok ne dođe do konflikta.

Velika akcija "Očistimo Srbiju" me je navela na razmišljanje: "Kada počinje pravilno rasuđivanje u odnosu na pojmove čisto i prljavo?". Da li dete ima svoj stav prema nezagađenom okruženju, ili je to samo trenutna "inspiracija", podstaknuta raznim akcijama čišćenja, koja nestaje onog trenutka kada dete uđe u kuću ili stan?

Čisto - prljavo

Da li četvorogodišnjem detetu možete da objasnite šta je urbana ekologija, odakle sve dolazi zagađenje, i koji sve otrovi zagađuju reke i šume? Ako to pokušate, dobićete nešto poput naučene pesmice koju dete izdeklamuje bez ikakvog razumevanja i smisla. Ono što je za njega sasvim razumljivo, jesu pojmovi ČISTO i PRLJAVO.

Čisto je kada u njegovoj sobi nema blata na podu, čiste su ruke kada ih opere - kada na njima nema prljavštine nego se "sjaje", čist je sto posle jela kada na njemu nema prljavih tanjira i ostataka hrane. Čista je soba kada u njoj nema polupojedenog keksa i nagriženog voća, a prljavi su nokti kada je ispod njih crno. Prljava je prašina po nameštaju i đubre na sve strane. To je ono što dete vidi, što može da pomiriše i zapamti.

PageBreak

Nezagađeno - zagađeno

Vremenom, dok sazreva (oko sedme godine se otprilike završava „burni“ razvoj), dete sasvim prirodno izlazi iz svog mikrookruženja i stupa u makrookruženje - kao što je grad, škola... Spremno je za neku vrstu socijalno odgovornog ponašanja, pa se postavlja pitanje šta nosi kao nauk iz svoje porodice kao mikrookruženja.


Ako je dete dotad savladalo pojmove "čisto" i "prljavo", lako se uključuje u priče o zagađenoj ili nezagađenoj prirodi. Svaka akcija u kojoj učestvuje (počev od sređivanja školskog dvorišta), biće mu razumnija i svrsishodnija - jer, sve što treba da počisti, i dalje je samo čisto ili prljavo. To znači da, ako je dete naučilo u svojoj porodici da je kuhinja prljava ako se đubre baca pored kante, ili da je njegova soba prljava ako su njoj ostaci hrane - lako će da nauči da je priroda zagađena ako se đubre baca pored

Dete koje nije iz kuće ponelo saznanje da je u njoj mnogo lepše kada je čisto, neće tako lako da usvoji saznanje da je čovek mnogo zdraviji ako okolina nije zagađena

.kontejnera, da je školsko dvorište zagađeno ako je puno raznih otpadaka, itd.


Sa sedam godina, dete koje ima predznanje iz porodice o tome šta je čisto i prljavo, može lako da usvoji saznanje da zagađenost „nosi“ bakterije, viruse i otrove - koji štetno utiču na zdravlje čoveka, ali i na mnogo šire područje nego što je njegova neposredna okolina. Dete koje nije iz kuće ponelo saznanje da je u njoj mnogo lepše kada je čisto, neće tako lako da usvoji saznanje da je čovek mnogo zdraviji ako okolina nije zagađena.

Dakle, dete koje u trećoj-četvrtoj godini nije shvatilo da prljave ruke ili prljava soba nikako ne mogu da budu nešto što je lepo - neće kasnije da shvati ni koliko je zagađivanje životne sredine  pogubno za zdravlje čoveka. Tada nikakve akcije ne pomažu - jer su trenutne, i ne mogu da utiču na svest deteta. Prve akcije čišćenja moraju da se dešavaju u detetovoj neposrednoj okolini: sređivanje njegove sobe, čišćenje stola posle ručka, pranje ruku, održavanje čistoće igračaka, itd.


Da li je to problem za tako malo dete? Ne mora da bude, posebno ako se osmisli kao neka igra: na primer, ukoliko se u priče koje dete voli da sluša - uvek ubaci i neki detalj o čistoći, sa pomenutim pojmovima "čisto" i "prljavo". Tada će se ubaciti i klica svesti da je "zagađenost" nešto što je opasno, a "nezagađenost" ono što čuva čoveka i planetu na kojoj živi.


Predrag Vuković Peđolino