Škola predstavlja veliku promenu za dete, ali i za celu porodicu. Naime, deca u prvom razredu imaju potpuno drugačiji ritam i organizaciju dana nego pre škole. U predškolskom periodu, učenje se odvija kroz igru, aktivnosti traju do dvadeset minuta, uz mnogo dinamike i interakcije. U školi se od dece očekuje učenje samo po sebi, čas traje duže, a predavanja liče na monologe. 

Pomozite detetu da što lakše prevaziđe ovaj period poštujući sledećih 10 pravila:

1. Postpenost

Škola jeste prelazak u „nov svet”, ali se ta promena dešava postepeno, a ne naglo, kako roditelji očekuju. Ostavite dovoljno vremena i sebi i detetu da se na ovu promenu adaptirate. Novi ritam dana, drugačije vršnjačko okruženje, formiranje novog pojma obaveza… važni su sastavni elementi adaptacije na školu. Zato, nemojte od deteta očekivati da ih usvoji odmah. Smatra se da je polazak u školu u tolikoj meri velika promena, da treba da protekne ceo prvi razred da bi se moglo smatrati da je adaptacija završena. 

2. Zahtevi

Nemojte plašiti dete i zahtevati da u klupi sedi mirno, da uvek sluša učiteljicu, da ne ustaje usred časa. To nije vaš zadatak. Dete će na osnovu stava koji zauzme učiteljica, kao i toga kako se ponašaju druga deca, i samo zauzeti određeno ponašanje, iz razumevanje šta se od njega očekuje. Čak i ukoliko se, u samom početku, ne bude ponašalo na sasvim prihvatljiv način, posao učiteljice je da to “reši”, a ne vaš.

3. Realna slika škole

Umesto ulepšavanja:"U školi će ti biti divno, steći ćeš mnogo drugova…" ili onih rečenica koje pokazuju drugu krajnost: "Sada treba samo da učiš" ili "Lako je tebi", ponudite realnu sliku škole. Odnosno, recite detetu da škola jeste mesto gde će steći mnogo novih drugova, da će neka od tih prijateljstava možda trajati zauvek, da će doživeti mnogo prekrasnih iskustava ali da škola podrazumeva i određene obaveze, koje detetu možda neće biti sasvim omiljene. 

4. Podrška

Ponudite detetu podršku, jasno, glasno. Bez obzira što se vama to podrazumeva, važno je da izgovorite: “Biću uz tebe šta god da se dogodi”, ili:”Učiniću sve da ti škola bude što manje napor a što više zadovoljstvo”, “Polazak u školu je važan pokazatelj da si još više porastao, veoma se radujem što je tako”. Na ovaj način, osim podrške, učvršćujete detetovo samopouzdanje, koje će mu dok traje adaptacija biti veoma potrebno.

5. Opismenjvanje

Činjenica je da deca koja u prvom razredu imaju kakva-takva znanja iz čitanja i, početna znanja pisanja imaju određeni olakšani tempo rada. Međutim, opismenjavanje se odvija u školi a ne u vrtićima. Naime, postoji mogućnost usvojene pogrešne tehnike pisanja, ponete iz vrtića, pa osim što će učiteljima biti potrebno vreme da isprave greške u pisanju i čitanju i dete će se osećati frustrirano jer ono što je naviklo da radi na određeni način, sada mora da nauči da radi na drugi. 

6. Prvi dani škole

 Prvi “udar” adaptacije traje 2-3 nedelje. U ovom periodu izrazito je važno da dete pratite kroz njegova različita emotivna raspoloženja. Budite što više prisutni, praktikujte vaše porodične rituale, učinite zajedničko vreme što kvalitetnijim. U početku vi ili drugi roditelj dete vodite i vraćajte iz škole, a tek kada se na školu sasvim navikne, u ove odlaske-dolaske uključite bake, dede, bebisiterke…

7. Vanškolske aktivnosti

Nemojte opterečivati dete brojnim vannastavnim aktivnostima. Ukoliko je dete imalo neku aktivnost pre škole, ona sada može biti zadržana ali istovremeno da se polaskom u osnovnu školu, detetu namećete još neku veliku promenu ili obavezu – nije preporučljivo. Radije sačekajte sledeći razred, pa odluku o eventualnoj vannastavnoj aktivnosti donesite, naravno, u saradnji sa detetom. 

8. Samostalan rad

Od samog početka usmeravajte dete da svoje zadatke obavlja samostalno. Kontrolišite domaće zadatke i dečije školske obaveze, ali nemojte ih vi raditi umesto deteta. Važno je da od početka stvori radne navike, pa napravite odgovarajuću organizaciju dana.Pomozite mu da formira svakodnevni plan rada sa što preciznijom satnicom koja predviđa školske obaveze ali i vanškolske aktivnosti (na primer, treninzi ili rođendanske proslave). Naučite ga pravilima uspešnog učenja. Omogućite mu odgovarajuće uslove za rad (soba ili njegov radni kutak), a neki od uslova uspešnog učenja su i : pažljivo čitanje teksta od jednog do drugog pasusa, učenje sa razumevanjem a ne napamet, ponavljanje naglas…

9. Razgovor zlata vredan

Umesto da pitate: “Kako je bilo u školi? Šta ste danas radili?”, i pri tom dobijali uvek uopštene odgovore: “Dobro, ništa”… postavljajte konkretna pitanja. Ipak, pokušajte da se vaša pitanja ne svode samo na časove i obaveze već i na velike odmore, najbolje drugove, potencijalne simpatije… Neka od konkretnih pitanja mogu biti: Sa kime si se danas najviše smjeao? Koji čas je danas bio najlošiji? Koji čas je bio najbolji? Šta je najzanimljivije što si danas od učiteljice čuo? Sa kime si bio na velikom odmoru?... Moguće je da će dete u početku biti nespremno da odgovara na ovakva pitanja. Insistirajte. Ako ne može da se, u trenutku, seti nekog odgovora, sačekaje. Vaše insistiranje će uskoro kod deteta stvoriti naviku da vam prepričava i sa vama deli događaje iz svog školskog dana. 

10. Učenik-dete

Vaše dete je pošlo u školu, na taj način ono je dobilo ulogu: učenik. Ipak, ne zaboravite da je taj učenik i dalje vaše dete. Samo zato što je pošlo u školu, kod deteta neće nestati potreba za igrom ili igračkama, niti za roditeljskom pažnjom. “Učenik” je samo jedna od uloga u životu vašeg deteta. Zato, i kada u školi nije pokazlo sjajno ponašanje ili dobilo najviše ocene, umesto grdnje ili kritike, radije potražite uzroke kako biste sve neželjene pojave iz korena promenili. Uostalom, ocene su prolazne ali kvaliteti, potencijali, osobine koje kod vašeg deteta želite da razvijete ostaju trajni.