- Vajlder ima sedam godina i već je posetio svih sedam kontinenata.
- Roditelji otkrivaju da nije baš sve "med i mleko" na putovanjima po svetu sa malim detetom, ali i kakvi su dalji planovi.
Dok mnogi sedmogodišnjaci savladavaju prva slova i brojeve, Vajlder Mekgro je već obišao svih sedam kontinenata - uključujući i Antarktik. Njegovi roditelji kažu da to nije bila njihova namera niti cilj koji su postavili sebi, već se prosto njihov život tako razvijao.
"Nismo počeli sa namerom da odgajimo dete koje će videti sedam kontinenata sa sedam godina", rekla je 39-godišnja Džordi Lipe-Mekgro, dečakova majka i putopisac. "Samo smo putovali jer to je ono što jesmo i ono što volimo."
"Trenutak istine" došao je kada je Vajlder imao pet godina. Dok su Džordi i njen suprug Ros brojali mesta koja su posetili sa svojim sinom pre putovanja u Južnu Ameriku, shvatili su da je on već posetio pet kontinenata.
"Moj muž je zurio u spisak i rekao: 'Pa... mogli bismo i da ga dovršimo'".
Rođen za "skitanje"
Vajlderov pasoš je dobio svoj prvi pečat veoma rano. Imao je samo osam nedelja kada je porodica odletela u Portugal u avgustu 2018. Karipska ostrva, Kanada i Meksiko su usledili pre njegovog drugog rođendana, kada je pandemija stavila na pauzu njihovo putovanje svetom. Kada se svet ponovo "otvorio", ova porodica se vratila onome što najviše voli, putovanjima.
Tako je mališan osetio Nevis, malo ostrvo u Karipskom moru, sa samo tri godine, još nekoliko karipskih ostrva, Kostariku, Dubai i safari u Zambiji sa četiri godine. Sledeća je bila Evropa - Francuska, Švajcarska, Škotska, Irska i Italija - plus Galapagos, sve pre nego što je napunio pet godina. Prošlog leta stvar je "zapečaćena": Amsterdam, Singapur, Australija i Novi Zeland su izbacili kontinent broj šest, a u novembru je Antarktik postao poslednja granica.
Za Lipe-Megro, bivšu novinarku "Njujork posta", ledeno putovanje je bilo duboko lično. Antarktik je bio njen sedmi kontinent – posetila ga je dok je bila u petom mesecu trudnoće sa Vajlderom. Povratak sa njim sedam godina kasnije bilo je za nju "kao zatvaranje kruga kojeg nismo ni bili svesni".
Putovanje kroz tugu
Putovanje nije samo avantura za Džordi, to je njen način za preživljavanje. Suočila se sa gubitkom kada je njen otac, lekar i pilot, poginuo u avionskoj nesreći 2010. godine. Neko vreme je bila paralizovana strahom od letenja. Mogla je da nastavi da se povlači u sebe; međutim, odlučila je da uradi nešto drugo.
"Umesto da zatvorim vrata svetu, otkrila sam da je kretanje ono što mi je pomoglo da se ponovo osećam živom", rekla je.
Gubitak je izoštrio njene prioritete. Želela je da njen sin odraste radoznao, a ne oprezan; samouveren, a ne ograničen. "Želela sam da vidi svet kao mesto u kojem može da se snađe, a ne kao zastrašujući."
Gledanje kako njen sin doživljava mesta na koja je nekada putovala sama bilo je nestvarno. Stajanje na antarktičkom ledu – ovog puta sa radoznalim detetom umesto sa trudničkim stomakom – izazvalo je nagli nalet emocija. "Osećala sam se kao da delim privatni deo svoje prošlosti sa njim", rekla je, sećajući se Vajldera kako kliza po morskom ledu i zasipa vodiče pitanjima dok su kitovi izlazili u blizini. "To mi donosi novu perspektivu i poštovanje."
Ljudi vide samo lepe trenutke
Iako zaista uživaju u putovanjima sa svojim sinom, Džordi kaže da nije sve baš tako sjajno kako izgleda na prvi pogled.
"Iscrpljenost. Izlivi emocija. Logistika koja se raspada u 3 ujutru na aerodromu", rekla je. "Ljudi vide samo lepe trenutke — ali ne i morsku bolest, plač zbog hrane u avionu ili dete koje insistira da 'više nikada neće nositi pantalone za sneg'".
Bilo je antarktičkih dana kada je Vajlder ležao nepomično u svom krevetu 36 sati, prestravljen da će ponovo povraćati. O grickalicama se pregovaralo kao da se pregovara o puštanju talaca.
"Neglamurozno je i haotično, a ponekad i duboko neprijatno", rekla je — ipak, nekako, to čini magiju jačom.
Da li je to "sebično"?
Roditelji koji putuju sa malom decom često naizale na osude okoline, koja ih optužuje da je to "sebično" i da "bezveze maltretiraju dete koje se ionako neće sećati putovanja".
Prema rečima kliničkog psihologa Majkla G. Vetera, istina je mnogo komplikovanija. "Sa razvojnog stanovišta, mala deca mogu da imaju značajne koristi od putovanja čak i kada ne zadržavaju eksplicitna, autobiografska sećanja na to iskustvo", rekao je Veter. To odražava "fundamentalni princip ranog razvoja detinjstva: Učenje tokom prvih godina života odvija se uglavnom kroz implicitne, a ne narativne procese".
Iskustva oblikuju "neuronsku arhitekturu, kapacitete emocionalne regulacije, senzornu integraciju i obrasce vezanosti" mnogo pre nego što dete može "svesno da se seti određenih događaja ili lokacija".
Ipak, Veter naglašava da te koristi u velikoj meri zavise od toga kako porodice putuju i "nisu daleko od automatskih", rekao je.
Šta to znači u praksi
Kada je putovanje lošeg tempa ili preterano zahtevno, sistemi za regulaciju stresa kod male dece mogu da postanu "preopterećeni", što dovodi do poremećaja sna, razdražljivosti ili regresije. Idealna sredina, kaže on, je putovanje koje je "razvojno prilagođeno" - što znači da roditelji usporavaju po potrebi, brinu o snu deteta, dozvoljavaju vreme za odmor i ostaju emocionalno prisutni umesto da jure da se fotografišu na još jednoj turističkoj atrakciji.
Lipe-Mekgro insistira da je svesna te ravnoteže.
"Deca ne moraju da razumeju puno značenje mesta da bi ih ono oblikovalo", rekla je ona, dodajući da "samo izlaganje uči strpljenju, fleksibilnosti i radoznalosti".
Čini se da se putovanja već "isplaćuju" kod malog Vajldera, jer povezuje školske lekcije sa svojim životnim iskustvom. Mama Džordi kaže da je najveća promena koju je primetila kod njega samopouzdanje. "On iskreno veruje da mu je svet dostupan", rekla je ponosno.
Šta je sledeće
Sa sedam osvojenih kontinenata, porodica ne želi da pravi "ček liste", već da izbalansira želje svakog člana porodice. Planinarenje sa gorilama je na maminoj listi želja, evropski fudbalski kamp je na vrhu Vajlderove liste želja.
"Više ne možemo prosto da vodimo dete sa nama, već da osmišljamo putovanja koje je jednako i naše i njegovo", zaključuje ova svetska putnica.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
U foto-galeriji pogledajte i najlepše citate iz "Malog princa":
BONUS VIDEO: