Sport povoljno deluje na fizičku kondiciju, ali i na sveukupno zdravlje, jača samopouzdanje, poboljšava međusobnu komunikaciju. Nažalost, dešavaju se i neprijatne stvari, kao što su povrede. Prema nekim istraživanjima, 25-30 odsto sportskih povreda se dešava u organizovanim sportskim aktivnostima, a oko 40 odsto u rekreativnim. Preostale se dešavaju u igri dece. Najviše povreda je pri igranju fudbala i košarke, zatim sledi atletika, a najmanje ih je u vaterpolu.

Kako sprečiti povrede u sportu?

Kao i u mnogim drugim aktivnostima, i u sportskim je najvažnija preventiva, odnosno sprečavanje povreda. To znači da sva deca koja se organizovano bave nekim sportom, bez obzira na njihov uzrast i vrstu sporta, treba da prođu detaljan lekarski pregled i testove koji će da pokažu njihovo zdravstveno stanje, kao i fizičke i psihičke potencijale.

Danas deca sa sedam, osam godina počinju ozbiljno da treniraju, što znači da su često izložena maksimalnim naporima, a to povećava rizik od povređivanja. Ako pregledi nisu organizovani u sportskom klubu, roditelji bi pre započinjanja sa treninzima trebalo da svoju decu odvedu u specijalizovanu ustanovu koja se ovim bavi. Ukoliko to nije urađeno, a tokom bavljenja sportom dete ima neke poteškoće - nesvestice, glavobolje, ili smetnje u radu srca, ili sa disanjem - neophodno je da ne nastavlja sa fizičkim aktivnostima bez dozvole lekara specijaliste. Ignorisanje tegoba koje se javljaju može da dovede do teške invalidnosti, pa i do smrtnog ishoda. Nažalost, svedoci smo takvih događaja i kod nas.

Koje su najčešće povrede mališana?

Pri trčanju i skakanju uglavnom dolazi do uganuća skočnog zgloba ili kolena. Pri ovoj povredi dolazi do prekomernog istegnuća mekih tkiva (mišića i ligamenata), ali bez promene međusobnog položaja kostiju koje čine zglob. Posledica su bol i otok povređenog zgloba.

Znatno teža, ali i mnogo ređa povreda je iščašenje zgloba. Nastaje kada kosti koje čine zglob pri povredi izađu iz svog ležišta i ne vrate se na mesto u potpunosti. Ovo se dešava pri padu, kada dete svojom težinom sedne na nogu i tako iščaši skočni zglob. Koleno takođe može da se povredi na ovaj način, i to je praćeno jakim bolom i nemogućnošću izvođenja pokreta. Ubrzo se pojavljuje i otok oko zgloba. Ne treba pokušavati sa vraćanjem zgloba na mesto, jer će to da bude veoma bolno, uz rizik od dodatnog povređivanja.

Povrede zglobova prstiju ruku se dešavaju na košarci, odbojci, ili rukometu, kada lopta svom snagom udari po prstima. Nakon jakog bola može da se pojavi otok koji ograničava pokret. Ako prst izgleda čudno, verovatno je neka od malih kostiju koje čine zglob iskočila iz svog ležišta. Dobro je da se prst fiksira daščicom ili olovkom, a potom obavezno ode kod lekara na pregled.        

Kako izgleda prva pomoć kod sportskih povreda?

Kada dođe do povrede, prvo što treba uraditi je da se prekine sa svim aktivnostima i obezbedi apsolutno mirovanje zgloba koji je povređen. Ovo se, nažalost, često ne poštuje, posebno kada se desi na nekoj "važnoj utakmici", ili je dete u strahu da će da izgubi "mesto u timu", pa zbog toga prikriva povredu. Tada se dešava ponovno povređivanje, što može da dovede do nemogućnosti potpunog izlečenja i trajnih posledica.

Pored mirovanja, druga stvar koju treba odmah uraditi je hlađenje povređenog zgloba. To može da bude led, hladna voda, sprej namenjen za to, ili nešto slično. Hladnoća će da smanji oticanje okolnog tkiva i da ublaži bolove. Hladne obloge treba stavljati na svaka 3 do 4 sata prvih 48 sati od nastanka povrede.

Treća neophodna stvar koju treba uraditi nakon povređivanja je elevacija povređenog zgloba, što znači da treba da bude podignut, najbolje iznad nivoa srca.

Nakon prekida aktivnosti i hlađenja, najbolje je da povređeni zglob pogleda lekar, na licu mesta, ili u najbližoj zdravstvenoj ustanovi. Pregledom, i po potrebi rendgenskim snimkom, isključiće se mogućnost preloma, a u zavisnosti od težine povrede - lekar će da imobiliše zglob zavojem ili longetom (gipsana udlaga koja ne dozvoljava pokrete u zglobu, ali može da se skine).  

Kako izgleda oporavak?

Postavljanjem imobilizacije, povreda je zbrinuta. Nakon toga sledi mirovaje u trajanju od nekoliko dana do nekoliko nedelja. Preporuku lekara treba svakako ispoštovati do kraja, bez obzira što je u međuvremenu bol prestao i otok se povukao. Zavoj i dalje treba čvrsto da drži zglob, a ako je longeta postala neupotrebljiva, što se dešava kada spadne otok, obavezno je da se ponovo ode kod lekara da bi se uradila nova. Ukoliko se zglob optereti težinom tela pre nego što se povređeni ligamenti oporave, zglob će da ostane "labav", pa su moguće ponovne povrede.

Period mirovanja se odnosi samo na povređeni zglob, to znači da sve ostalo može da se pokreće normalno. Ako je povređeno koleno, longeta onemogućava savijanje, pa su neophodne štake uz pomoć kojih dete može da hoda.

Rehabilitacija

Sa vežbama treba započeti što pre, sa zdravom nogom ili rukom odmah, a sa povređenom - pažljivo, pod nadzorom profesionalaca. Ovo rano započinjanje sa vežbama ima za cilj sprečavanje ukočenosti, atrofije i gubitka funkcije povređenog zgloba. Koje vežbe, kako i koliko puta ih treba raditi - preporučiće lekar ili fizioterapeut, u zavisnosti od prirode povrede i trenutnog stanja.

Nakon skidanja imobilizacije treba nastaviti sa preporučenom fizikalnom terapijom, da bi se povratio pun obim pokreta i mišićna snaga.

Nedovoljna ili neadekvatna rehabilitacija može da bude uzrok ponovnim povredama koje je mnogo teže izlečiti.

Sve ove povrede mogu da se dese i na časovima fizičkog vaspitanja, za vreme rekreativnog bavljenja sportom, ili u spontanoj igri, čak i u običnoj šetnji. Bez obzira na okolnosti i mesto događanja, sve se tretiraju na isti način i zahtevaju potpunu rehabilitaciju, jer posledice nelečenih povreda kasnije mogu da utiču na radnu sposobnost u odraslom dobu.