Sinoć smo posle dugo vremena otišli na premijeru filma. Tačnije, otišli smo u bioskop. Ne sećam se kada smo poslednji put izašli. Razlog je trenutna situacija sa virusom korona, udaljenost među ljudima, ne one prave, nego one veštačke, izazvane situacijom u kojoj smo svi mi ostali zatečeni i paralisani.

Iskreno, malo sam zaboravila kako da se ponašam - da li da zagrlim, pružim ruku, poljubim poznate i drage osobe. Odavno, ali odavno se nismo ponašali kao ljudi. Pričamo preko maske, vizira, do juče nosili plastične rukavice. Sve zbog situacije koja nam se desila, ne samo nama nego celoj zemaljskoj kugli. Time sam podstaknuta da vam pišem o mom odlasku u bioskop i gledanju filma.

Dan porodice... Danas je Svetski dan porodice. 15. maja se u celom svetu govori o značaju porodice i koliko je ona važna za odraslog čoveka. A upravo je i film govorio o porodici... porodici sa velikim problemima, droga, alkohol, gubljenje u vremenu i prostoru. Čak je jednom i spomenuto mucanje, glavni glumac to jest lik kog tumači je u detinjstvu mucao. Glavna tema je gubljenje jednog čoveka posle završene profesionalne karijere.

Pitanje je da li smo se izgubili svi mi u nekom trenutku svoga života. Tada je pitanje jačine i snage naše ličnosti da prevaziđemo trenutni problem koji imamo.

Životni poziv mi je svakodnevno viđanje porodice i dece koja imaju neki od govornih problema. Nekada su problemi lakši, nekada teži, a najteži su kada roditeljima moram da kažem: "Nažalost, ne mogu da vam pomognem". Bogu hvala, retke su to situacije, bilo ih je samo par u mojoj karijeri. Tu količinu tuge, žalosti i nemoći u čoveku, koja je u tom trenutku, ja nikada nisam doživela i opet kažem hvala što sam se retko susretala sa tim situacijama.

Kroz moj život prošlo je mnogo porodica, dece sa nekim od govornih, motornih i socio-emocionalnih problema. Mnogi od njih su rešili probleme svoje dece i nastavili sa svojim životom normalno kao da ništa nije bilo, a šta je u njihovim dušama i srcima, to samo oni znaju.

Oni hrabri i bez straha i srama otvore svoju dušu sa mnom kao sa najrođenijom osobom i podele svoju muku i problem. Tada niste logoped, doktor nauka, tada ste osoba od poverenja, rame za plakanje, drugarica, drug. Tada se dele najdublje emocije, lome se koplja, sudaraju se talasi, grmi, seva i trešte najluđe oluje. Tada se ruše životi, rasturaju brakovi. Opstaju samo oni jaki, snažni i odlučni da sačuvaju svoju porodicu, iako problem postoji.

Sve je to porodica i krug porodice. Tada se vidi jačina porodice i njihovo, njeno, njegovo razumevanje za situaciju u kojoj su se našli.

Poruka za vas, drage porodice dece sa poteškoćama ili bez njih: Neka dan porodice bude svaki dan, jer samo jačina, snaga i odlučnost da opstanete, istrajete i rešite problem vaš je najvažniji životni ispit koji se polaže samo jednom u životu.

Pročitajte i...