Često se dešava da deca greše u pisanju slova. Najčešće mešaju slova koja su slična po izgledu (npr. ćirilično Ć i Đ), ili po zvučnosti (V i F, M i N). Ovo su samo neki primeri na kojima deca najčešće greše. Nekada dete jedno slovo menja drugim bez ikakvog pravila.

Do mešanja slova u pisanju dolazi iz više razloga. Jedan od razloga je taj što dete nije dobro usvojilo slova, a već je krenulo sa pisanjem diktata, sastava i slično, pa se onda u brzini dok piše dešava da jedno slovo zameni drugim, po nekoj karakteristici sličnim. Dešava se da dete nema dobro razvijen fonemski sluh (razlikovanje slova sličnih po zvučnosti). Jedan od razloga mešanja slova u pisanju je i taj da, kada je rađena korekcija glasova, dete nije dobro automatizovalo određeni glas ili nije dobro usvojilo diskriminaciju glasova koji su slični po zvučnosti.

Automatizacija i diskriminacija glasova su bitan deo korekcije glasova koje mogu da utiču i na pisanje.

Deca uglavnom korektno prepisuju tekst, ali kada pišu diktat često prave greške u vidu mešanja slova. Međutim, nisu isključene ni greške u prepisivanju teksta, koje nastaju zbog mešanja slova sličnih po izgledu. Osim navedenih, jedna od čestih grešaka je mešanje ćiriličnih slova sa latiničnim što je posledica uvođenja novog pisma, pre savladavanja pisanja prvog pisma. Kako dete ne bi imalo manju ocenu zbog mešanja slova u pisanju, u nastavku ćemo da napišemo neke vežbe koje mogu biti od pomoći. 

Prva vežba se sastoji u tome da se na papir napišu slova koja dete meša u pisanju. Dete ima zadatak da zaokruži slovo koje mu logoped kaže. Drugi zadatak može da bude taj da dete jedno slovo oboji, a drugo zaokruži. Ovaj zadatak se radi kada dete meša slova koja su slična po izgledu.

Druga vežba podrazumeva da se napišu parovi slova cele azbuke, nasumično raspređeni. Dete ima zadatak da spoji parove slova, isto sa istim. Ova vežba može da se izvodi tako što se napiše jedno veliko slovo, a drugo malo ili oba velika slova ili oba mala slova. Svaka od kombinacija će da utiče na detetov uspeh. Ova vežba može da se izvodi tako da se koriste oba pisma, a dete ima zadatak da npr. spoji slovo latinice sa istim slovom ćirilice. 

Treća vežba je dobra za decu koja nemaju dobro razvijen fonemski sluh. Dete ima zadatak da smisli što više reči koja počinju na zadato slovo. U ovom zadatku se najčešće daju slova koje dete meša jer su slična po zvučnosti. Najbolje je da dete govori reči, a logoped zapisuje jer su tako primetnije greške. Kada dete piše reči, može da vidi kada je pogrešilo i ispravi grešku, pa nemamo tačan uvid koliko dete često greši. 

Četvrta vežba se sastoji iz toga da detetu pokazujemo sličice na kojima se nalaze pojmovi čiji naziv se razlikuje samo u jednom slovu, odnosno glasu. Detetu naglas govorimo naziv jednog pa drugog pojma, a ono ima zadatak da pokaže koja sličica je prava. Druga varijanta ove vežbe je da detetu diktiramo reči koje su slične. Najbolje bi bilo da se detetu ne ponavljaju reči, kako bi imali bolji uvid u to koliko dete greši. Ovo je jedna od osnovnih vežbi za fonemski sluh koji je, kao što smo rekli, često odgovoran za mešanje slova u pisanju. 

Naša preporuka je da ove vežbe prilagodite detetovim sposobnostima. Dete ne treba da oseti kao obavezu da radi vežbe, već da mu budu zanimljive. Ukoliko ne znate ili vam ne ide smišljanje vežbi koje ćete da radite sa detetom, najbolje bi bilo da se obratite stručnjaku, logopedu, koji će pomoći i vama i vašem detetu.