Kako da znate da je dete prihvatilo vrtić? To što više ne plače nije znak da se naviklo

Pročitajte više o tome kako da prepoznate da se vaše dete zaista naviklo na vrtić. Dodajte Yumama u vaš Google izbor
Kako prepoznati da se dete naviklo na vrtić Foto: Shutterstock/atikinka
  • Kada dete prestane da plače prilikom ostavljanja u vrtiću, to ne znači da se adaptiralo. 
  • Stručnjaci objašnjavaju da jedino ponašanje deteta može da pruži pravi uvid u to koliko se naviklo na vrtić. 

Kada dete krene u vrtić uglavnom na početku plače prilikom odvajanja, i to ume da potraje neko vreme, ponekad mnogo duže nego što roditelji očekuju. I kada posle nekog vremena prestane da plače, roditelji to često doživljaju kao da se dete naviklo na novo okruženje i nove okolnosti - što zapravo nije pokazatelj. 

A kako onda roditelji da znaju da li se dete zaista oseća dobro u vrtiću?

Nije sve u tome da li dete plače na rastanku

Džejms Bodi, stručnjak za rani razvoj i nekadašnji vlasnik vrtića, objasnio je da roditelji često pogrešno procenjuju kada se dete zaista adaptiralo.

Možda pomislimo da je dete dobro kada ujutru uđe u vrtić, mahne nam i ne zaplače. Međutim, prema njegovim rečima, pravi znak da se dete naviklo jeste kada se u vrtiću oseća dovoljno sigurno da bude ono što zaista jeste.

"Dete je adaptirano koliko može biti kada je ono što zaista jeste. Oseća se prijatno, mirno je, može da izrazi svoje emocije i potrebe, zna da je zbrinuto i oseća da pripada tom okruženju", objašnjava Bodi.

Upravo su male, svakodnevne promene u ponašanju ono što može da pokaže da se dete zaista oseća sigurno.

Vaspitač može da primeti da se dete tog dana ponašalo drugačije nego inače, da je spontano nešto ispričalo, uključilo se u igru ili pokazalo interesovanje za neku novu aktivnost.

Adaptacija nije gotova čim suze prestanu

Stručnjak upozorava i da proces adaptacije nije uvek pravolinijski.

Dete može u početku da deluje kao da se lepo naviklo, a tek nekoliko nedelja kasnije da pokaže da mu je ipak teško. Zato roditelji ne bi trebalo da pomisle da je sve završeno čim dete prestane da plače na vratima vrtića.

"To je dugotrajan proces", kaže Bodi i dodaje da ne treba pomisliti: "Sada se naviklo, možemo da se opustimo i precrtamo to sa spiska."

I možda najvažnije – plač ne treba da posmatrate kao neuspeh.

"Moramo da se udaljimo od ideje da je dečji plač neuspeh. To je samo nešto na čemu treba raditi", zaključuje stručnjak.

Zato, ako vaše dete i dalje ponekad zaplače pri odvajanju, nemojte odmah misliti da nešto radite pogrešno. Adaptacija je proces, a svakom detetu potrebno je drugačije vreme da se u novom okruženju oseti kao kod kuće.

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

U galeriji ispod pogledajte i savete psihologa o odgajanju dece:

BONUS VIDEO:

This browser does not support the video element.

Da li je detetu bolje sa vršnjacima u vrtiću ili na čuvanju kod bake i deke? Izvor: Kurir televizija