- Neke vaspitne metode koje su "zabranjene" i danas su aktuelne u pojedinim porodicama.
- Problem sa ovim metodama je što mogu da navedu dete da trenutno bude poslušno, ali mogu da ostave loše posledice na njega.
Ne postoji univerzalno pravilo za vaspitanje dece. Svako dete je drugačije i zahteva drugačiji pristup, a greške su sastavni deo roditeljstva.
Ipak, postoje postupci koji, ako postanu uobičajen način komunikacije sa detetom, mogu narušiti njegovo poverenje, samopouzdanje i odnos sa roditeljima.
Evo pet čestih roditeljskih postupaka koje bi, kada god je moguće, trebalo izbegavati – i šta možemo da uradimo umesto njih.
1. Ponižavanje deteta
Vikanje, vređanje, ismevanje ili kritikovanje deteta pred drugima mogu ostaviti mnogo dublji trag nego što odrasli često shvataju.
Reči poput "glup si", "nesposoban si" ili "kakav si ti idiot" ne uče dete kako da popravi svoje ponašanje – već mu šalju poruku da sa njim nešto nije u redu.
Posebno je bolno kada se dete ponižava pred vršnjacima, rodbinom ili nepoznatim ljudima.
Šta umesto toga? Kritiku treba usmeriti na ponašanje, a ne na ličnost deteta. Umesto "Ti si nevaljao", bolje je reći: "To što si uradio nije bilo u redu. Hajde da vidimo kako možemo drugačije."
2. Odgovaranje na dečju agresiju agresijom
Mala deca ponekad grizu, udaraju, štipaju, bacaju stvari ili viču. To ne znači nužno da su "agresivna deca".
Posebno u ranom uzrastu, dete tek uči da prepoznaje i reguliše emocije. Bes, frustracija, strah ili nemoć mogu se pokazati kroz ponašanje koje odraslima izgleda agresivno.
Ako roditelj na takvo ponašanje odgovori udarcem, vikom ili pretnjom, dete dobija poruku da je agresija prihvatljiv način rešavanja sukoba.
Šta umesto toga? Zaustavite ponašanje mirno i jasno: "Neću dozvoliti da me udaraš. Vidim da si ljut, ali možemo da rešimo problem bez udaranja." Tako dete istovremeno dobija granicu i primer kako da kontroliše emocije.
"Ako odmah ne pospremiš sobu, nema crtaća!" ili "Ako još jednom uradiš to, više nigde nećeš ići!" – ovakve rečenice često izgovorimo kada smo umorni ili kada želimo da dete odmah posluša.
Problem je što pretnje mogu doneti kratkoročnu poslušnost, ali ne pomažu detetu da razume zašto je određeno ponašanje problem.
Vremenom mogu narušiti poverenje i pretvoriti komunikaciju između roditelja i deteta u stalno nadmetanje.
Šta umesto toga? Postavite jasnu granicu i objasnite posledicu. Na primer: "Kada završiš domaći, imaćeš vremena za igru." Važno je da posledica bude poznata, realna i povezana sa ponašanjem.
4. Teranje deteta da obećava da više neće pogrešiti
"Obećaj mi da to više nikada nećeš uraditi!" zvuči kao jednostavan način da sprečimo ponavljanje greške. Međutim, malo dete često nema dovoljno razvijenu kontrolu impulsa da bi moglo da garantuje da se određeno ponašanje nikada neće ponoviti.
Kada ga prisilimo da obeća nešto što ne razume u potpunosti, ono će često samo želeti da se neprijatna situacija što pre završi.
Šta umesto toga? Razgovarajte o tome šta se dogodilo, zašto određeno ponašanje nije dobro i šta dete može da uradi sledeći put. Cilj nije da dete obeća da nikada neće pogrešiti, već da nauči kako da iz greške nešto nauči.
5. Laganje "za njegovo dobro"
Ponekad roditelji posegnu za bezazlenom laži kako bi izbegli raspravu, smirili dete ili ga naveli da nešto uradi.
Ipak, poverenje je jedna od najvažnijih stvari u odnosu roditelja i deteta. Kada dete shvati da mu roditelj nije govorio istinu, može početi da preispituje i ono što mu roditelj govori u drugim situacijama.
Istovremeno, teško je zahtevati od deteta da bude iskreno ako ono vidi da roditelji sami koriste laži kada im odgovara.
Šta umesto toga? Naravno, postoje situacije u kojima ne možemo detetu reći sve – naročito kada je premalo da razume određene teme. Ali umesto izmišljanja priče, možemo reći: "O tome ćemo razgovarati kada budeš stariji" ili jednostavno objasniti ono što je primereno njegovom uzrastu.
Najvažnije je kako razgovaramo sa decom
Niko od roditelja nije savršen. Svima se dogodi da povise ton, izgube strpljenje ili reaguju drugačije nego što su želeli.
Problem nije u jednoj grešci, već u tome kada određeni način ponašanja postane pravilo.
Deci su potrebne granice, ali i osećaj sigurnosti, poštovanja i prihvaćenosti. Umesto ponižavanja, pretnji i kazni koje samo izazivaju strah, pokušajmo da im pokažemo kako izgleda mirno rešavanje problema.
Jer deca ne uče samo iz onoga što im govorimo – uče i iz načina na koji se mi ponašamo prema njima.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
U galeriji ispod pogledajte i savete psihologa o odgajanju dece:
BONUS VIDEO: