- Deca snažne volje vole da sve bude kako oni žele, a kada to nije moguće, umeju da budu veoma besni.
- Ponekad je teško prepoznati da li je to faza ili karakter deteta, ali je svakako jako važno da roditelji postave jasne i dosledne granice.
Roditelji male dece često se suočavaju sa odbijanjem hrane, napadima besa i željom deteta da sve bude po njegovom. Takvo ponašanje je najčešće deo normalnog razvoja, ali kod neke dece može ukazivati na izraženiji temperament. Stručnjaci ističu da deca snažne volje najbolje funkcionišu uz jasne i dosledne granice koje im pružaju osećaj sigurnosti, dok im ograničen izbor pomaže da zadrže osećaj kontrole u okviru postavljenih pravila.
Šta znači imati dete "snažne volje"
Deca snažne volje često su samostalna, nezavisna i ne plaše se da se zauzmu za sebe ili traže ono što im je potrebno, kaže dr Keti Ričardson, profesorka savetovanja iz oblasti mentalnog zdravlja.
"Ako se pravilno usmeri, snažna volja može biti velika prednost tokom celog života", ističe ona. Ipak, priznaje da vaspitanje takvog deteta može biti izazovno jer često insistira da bude po njegovom.
Kako prepoznati dete snažne volje
Mnogi roditelji pitaju se da li je reč o karakteru ili samo razvojnoj fazi. Psihološkinja dr Koni MekRejnolds objašnjava da većina dece u određenom uzrastu testira granice, naročito tokom velikih promena, poput polaska u školu ili dolaska brata ili sestre.
Kod dece snažne volje takvo ponašanje javlja se rano, dosledno je u različitim situacijama – kod kuće, u školi i u kontaktu sa različitim odraslim osobama – i može trajati godinama.
Snažna volja ili nešto drugo?
Iako izražena potreba za nezavisnošću često ukazuje na temperament, slično ponašanje može se javiti i kod dece sa ADHD-om ili poremećajem iz spektra autizma.
"Roditelji ponekad misle da je dete prkosno, a stručna procena pokaže da su uzrok teškoće sa pažnjom ili obradom informacija", kaže dr MekRejnolds. Zato preporučuje stručnu procenu ukoliko postoji sumnja da ponašanje nije samo deo temperamenta.
Zašto su granice važne
Psihološkinja i bihejvioralna analitičarka dr Loren Mahoni kaže da granice detetu pružaju osećaj sigurnosti i pomažu mu da razvije samokontrolu, kao i da nauči kako da se nosi sa frustracijom.
Kao primer navodi roditelja koji, nakon dugog ubeđivanja, ipak dozvoli detetu da nastavi da igra video-igru.
Na taj način dete uči da upornošću može da promeni ishod, dok roditelj stiče utisak da popuštanje donosi kratkotrajan mir.
"Važno je biti dovoljno dosledan kako dete više ne bi imalo potrebu da stalno proverava da li pravila i dalje važe", kaže Mahoni.
Stručnjaci savetuju roditeljima da pažljivo biraju bitke i da ne ulaze u sukob oko svake sitnice. Pravila koja se odnose na bezbednost, zdravlje i pristojno ponašanje trebalo bi da budu jasna i dosledna, dok se kod manje važnih stvari može ostaviti više prostora za izbor.
Granice treba da budu čvrste, ali uz razumevanje detetovih osećanja. Umesto naredbi, korisnije je ponuditi ograničen izbor, na primer: "Da li želiš zelenu ili plavu majicu?" ili unapred najaviti promenu aktivnosti.
Pristup treba prilagoditi uzrastu deteta. Kod mlađe dece granice treba da budu jednostavne i jasne, školarce je dobro uključiti u dogovore o kućnim pravilima, dok je kod tinejdžera naglasak na prirodnim posledicama i međusobnim dogovorima.
U galeriji ispod pogledajte i savete psihologa o vaspitanju dece:
BONUS VIDEO:
Izvor: Index.hr/Yumama