- Tri pitanja pomažu roditeljima da ostanu smireni i onda kada ih deca izbace iz takta.
- Smirenost u takvim situacijama može da pomogne da imate bolju komunikaciju i odnos sa detetom, i uopšte porodičnu dinamiku.
Ako pitate roditelje, oni će vam reći da su deca "programirana" tako da su naročito lenja ili nemirna baš onda kada su im roditelji u žurbi. Izlivi besa su posebno glasni u redu za kasu, a u restoranima se mališani zaista upuste u igru sa hranom, pa su uskoro sve oči uprte u njih - i njihove roditelje.
Za roditelje, takve situacije znače čisti stres. Nije ni čudo što strpljenja brzo ponestaje u tim trenucima – čak i ako ste često odlučili da ostanete mirni.
Ali ove odluke nije tako lako održati. Bračni par Uli i Bernd Bot – ona je vaspitač i komunikacijski psiholog, između ostalog, on je nastavnik muzičkog i trener – razvili su tri "magična pitanja" u svojoj knjizi kako bi pomogli roditeljima da manje grde decu i da ostanu smireniji u stresnim situacijama. Evo koja pitanja, prema njihovim rečima, roditelji češće treba da postavljaju sebi.
1. Šta je najgore što bi moglo da se desi?
Ako primetite da su vaša deca dugo tiha, to je često sumnjivo. U svojoj knjizi, autori se sećaju, na primer, kako su njihova deca pokušala da transformišu balkon u snežni pejzaž koristeći vreću brašna. Takve ludorije brzo podižu krvni pritisak roditelja i često se završavaju grdnjom ili kaznom.
Međutim, gledajući unazad, ovi incidenti su obično bezopasni. Stoga je korisno da se odmah zapitate: "Šta je najgore što bi moglo da se desi?"
Odgovor je obično: "Ništa!" Ni deca niti bilo ko drugi nije u opasnosti. Sve što je potrebno je vreme za čišćenje – i to ne bi trebalo (u zavisnosti od njihovog uzrasta) da padne na roditelje. Štaviše, pitanje sebi koji bi najgori scenario mogao da bude takođe vam pomaže da prepoznate kada vi, kao roditelj, treba da intervenišete.
2. Da li bih to voleo/volela?
Pravljenje grešaka je sastavni deo života. Obično se dešavaju nenamerno. Zbog toga je za decu uznemirujuće kada ih zbog grešaka kritikujete ili posramljujete. Za mališane je pravljenje grešaka posebno važno jer im to pomaže da se razvijaju i stiču iskustvo.
Ako se potom usude da isprobaju nešto novo, a to ne uspe, izuzetno je obeshrabrujuće za njih ako ih roditelji zbog toga opominju i prekorevaju. Stoga, i u drugim situacijama, vredi da zastanete i zapitate se kako želite da reagujete ili koje odluke trenutno donosite za svoje dete, a da se niste konsultovali sa njim.
3. Šta bi ljubav uradila?
Prema Uliju i Berndu Botu, ovo pitanje se odnosi na kvalitet odnosa. Radi se o ulasku u dijalog i neokrivljavanju nikoga za loša osećanja. Kao primer, pominju situaciju koja će verovatno zvučati poznato većini roditelja: Otvarate kuhinjske ormariće i primećujete da nedostaju mnoge činije ili posude. I to se dešava iznova i iznova.
Umesto da se uznemire, par je sebi postavio svoje treće "magično pitanje" i duboko udahnuo. Zatim su mirno zamolili decu da donesu posude u kuhinju, što su oni i uradili.
"Niko se nije osećao loše, iznervirano ili uznemireno", navodi se u knjizi. Štaviše, to je bila prilika da se deci pokaže kako da izraze svoje potrebe na način koji je pun poštovanja. Autori zaključuju: "Sve dok izražavam ovu želju bez optužbi, dobijam podršku od dece za svoj zahtev."
Autori knjige ističu da njihova pitanja nisu tu da podstaknu roditelje da dozvole svojoj deci da rade šta god žele. Umesto toga, cilj im je da pomognu roditeljima da prepoznaju da ponašanje dece često nije motivisano bezobrazlukom i da razmotre da li situacija zaista zaslužuje opomenu i grdnju. Često se sukobi mogu preseći u korenu kratkim zastajanjem pre reakcije.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
U foto-galeriji pogledajte i savete psihologa o odgajanju dece:
BONUS VIDEO: