- Psiholozi su otkrili na šta se deca najviše žale u odnosu sa roditeljima.
- Dobra vest je da uz obostranu volju i rad na komunikaciji svi problemi koje deca navode mogu da se reše.
Sve više postajemo svesni posledica ignorisanja mentalnog zdravlja, naročito kada govorimo o deci i tinejdžerima. Stručnjaci godinama upozoravaju da "emocionalna snaga" ne znači potiskivanje osećanja niti skrivanje iza maske ravnodušnosti. Srećom, stigma oko odlaska kod psihologa polako nestaje, a sve veći broj dece i mladih traži pomoć kako bi bolje razumeli sebe, ali i svet oko sebe.
A šta se zapravo dešava kada dete uđe u terapeutovu kancelariju? I još važnije, na šta se tačno požale kada govore o svom odnosu sa roditeljima? Stručnjaci za mentalno zdravlje i odnose otkrivaju najčešće pritužbe koje deca iznose tokom terapije.
1. "Osećam da me osuđuju zbog mojih izbora"
Prema rečima psihološkinje dr Aline Zoldbrod, jedna od najčešćih žalbi dece i mladih jeste osećaj da ih roditelji osuđuju jer nisu ispunili njihova očekivanja.
Deca često biraju škole, aktivnosti pa čak i profesije na osnovu želja svojih roditelja - ne svojih. Dr Zoldbrod se priseća razgovora sa poznatim urologom koji je u svojim kasnim četrdesetim napustio struku i upisao umetničku akademiju.
"To nikada nije bio njegov san, to je bio san njegovih roditelja", objašnjava ona.
2. "Roditelji pokušavaju da kontrolišu svaki aspekt mog života"
Terapeutkinja dr Glorija Brejm često čuje pritužbe odrasle dece koja se osećaju kao da ih roditelji i dalje previše kontrolišu.
Kod majki se to najčešće odnosi na preteranu uključenost u život odrasle dece, čak i kada su odavno samostalni. Kod očeva, pritužbe se obično tiču emocionalne distance, rigidnosti i nedostatka empatije.
Ovakav stil roditeljstva može dovesti do toga da deca u odraslom dobu imaju slabo samopouzdanje, negativnu sliku o sebi i strah od donošenja odluka.
3. "Istovremeno me ignorišu i guše"
Mnoga deca osećaju paradoks: roditelji ne obraćaju pažnju na njihove potrebe, ali su istovremeno veoma strogi i kontrolišući.
Dr Brejm kaže da deca često opisuju situacije u kojima:
- roditelji nisu slušali njihova osećanja
- provodili su malo kvalitetnog vremena zajedno
- detetove želje nisu bile važne
Neki klijenti su čak istakli da su očevi želeli da rade samo ono što oni vole - ribolov, kampovanje, lov - dok nikada nisu prisustvovali sportskim događajima ili školskim predstavama svoje dece.
Danas se ovaj problem često pojavljuje u domovima gde su roditelji fizički prisutni, ali emocionalno odsutni i "zagledani u telefon".
4. "Moram da budem roditelj svom roditelju"
Prema rečima lajf kouča Mici Bokman, svaka generacija ima svoje viđenje roditeljstva, ali jedna stvar je svima zajednička: osećaj da su morali da budu zreliji od svojih roditelja.
Neka deca imaju roditelje koji:
- se oslanjaju na njih emocionalno
- očekuju da ih deca smiruju, organizuju ili vode
- ne preuzimaju ulogu odrasle osobe
Naravno, roditelji nisu savršeni ljudi, ali važno je prepoznati kada deca preuzimaju teret koji nije njihov.
5. "Dobio sam sve, osim emocionalne topline"
Lajf kouč Sidart Kumar objašnjava da roditelji često obezbede dete materijalno - hrana, krov nad glavom, škola - ali zaborave na emocionalnu podršku.
Bez topline i razumevanja, dete se oseća usamljeno čak i u punoj kući.
Međusobna poređenja sa braćom, školskim drugovima ili čak roditeljima dodatno narušavaju detetov osećaj sopstvene vrednosti, što može ostaviti trag i u odraslom dobu.
6. "Roditelji me ne razumeju"
Lajf kouč Suzan Alan kaže da se deca hiljadama godina žale na isto: "Moji roditelji me ne razumeju!"
Bez razvijene empatije i sposobnosti da se zaista čuje šta dete govori, teško je izgraditi kvalitetan odnos.
Dobra vest je da je, prema njenim rečima, moguće videti ogromne promene već u roku od mesec dana, kada roditelji i deca zajednički rade na poboljšanju komunikacije i emocionalnog razumevanja.
Razumevanje je ključ zdravog odnosa
Terapeuti naglašavaju da su sve ove pritužbe važne i validne — jer su to iskrena osećanja dece i mladih. Razgovor i spremnost da čujemo svoje dete prvi je korak ka zdravijoj porodičnoj dinamici.
Mentalno zdravlje nije tabu i sve više porodica to shvata. A što ranije prepoznamo izazove, lakše ih rešavamo i gradimo odnos zasnovan na razumevanju, poverenju i ljubavi.
U foto-galeriji pogledajte i citate psihologa za dobro vaspitanje dece:
BONUS VIDEO:
(ona.telegraf.rs/Yumama/Nataša Zlatković)