Zbog ovih grešaka braća i sestra ne govore kad odrastu: Roditelji nisu svesni da tako prave razdor među njima

Zbog ovih 11 roditeljskih grešaka braća i sestre izrastaju u strance koji nemaju gotovo nikakav odnos.
Foto: Shutterstock/ Frame Stock Footage

Odnosi među braćom i sestrama često su složeni. Dok su manji sukobi i rivalstvo u detinjstvu sasvim normalni, način na koji roditelji upravljaju porodičnom dinamikom može da ima dugotrajan uticaj na to hoće li braća i sestre ostati bliski kada odrastu. Iako većina roditelja ne želi da izazove razdor, određene navike mogu nehotice da ostave trajan trag.

Često nije reč o velikim greškama, nego o sitnicama koje se ponavljaju, komentarima, pravilima ili nevidljivim obrascima ponašanja koji oblikuju odnose među decom. Istraživanja u području porodične psihologije potvrđuju da rani porodični uslovi snažno utiču na to koliko će braća i sestre biti povezani kasnije u životu.

1. Pokazivanje sklonosti prema jednom detetu

Ako jedno dete oseća da mu se pridaje više pažnje, da ga roditelji češće hvale ili ima više privilegija, među decom se stvara razlika koja može da traje ceo život. Čak i kada nije namerno, takva situacija kod jednog deteta može da izazove osećaj manje vrednosti, a kod drugog pritisak i visoka očekivanja. Favorizovanje, čak i suptilno, jedan je od najčešćih razloga sukoba među braćom i sestrama u odraslom uzrastu. 

2. Upoređivanje dece 

Rečenice poput "Zašto ne možeš da budeš malo više kao tvoj brat?" mogu da zvuče kao pokušaj motivacije, ali zapravo podstiču rivalstvo. Deca uče da gledaju jedni na druge kao na rivale, a ne kao na članove iste ekipe. Dugoročno, to smanjuje osećaj bliskosti i poverenja.

3. Nedostatak podrške u sukobima

Ponekad roditelji odluče da puste decu da sama rešavaju nesuglasice, ali ako to rade bez nadzora i podrške, deca mogu da razviju loše obrasce ponašanja, poput vređanja, povlačenja ili izbegavanja problema. Roditeljska pomoć u takvim trenucima važna je za razvoj zdravih komunikacionih veština.

4. Nepravedna ili neujednačena disciplina

Ako jedno dete redovno dobija blaže kazne ili ima više slobode, drugo to doživljava kao nepravdu. Osećaj da nisu svi jednako tretirani narušava poverenje, ne samo prema roditeljima nego i među samom decom.

5. Zanemarivanje individualnosti

Svako dete ima svoj karakter, interese i potrebe. Kada roditelji ne uvažavaju te razlike, deca često počinju da se takmiče kako bi dobila pažnju ili priznanje. Umesto da budu prihvaćeni zbog onoga što jesu, guraju se u uloge poput "pametnog", "poslušnog" ili "problematičnog" deteta, što kasnije može da stvori udaljenost među njima.

6. Podsticanje takmičenja među decom

Takmičenje može da bude zabavno, ali ako se stalno podstiče, može da stvori osećaj da jedno dete mora da nadmaši drugo kako bi bilo voljeno ili priznato. Dugoročno, to može da dovede do nepoverenja i zavisti, umesto saradnje i podrške.

7. Nedostatak uzora u poštovanju

Deca uče iz onoga što vide. Ako roditelji u kući ne pokazuju međusobno poštovanje, teško je očekivati da će to deca razviti jedno prema drugome. Porodična atmosfera puna napetosti, vikanja i omalovažavanja često rezultira sličnim odnosima među decom i kasnije u životu.

8. Odbacivanje ili ignorisanje ljubomore

Ljubomora među braćom i sestrama prirodna je pojava, ali ako se ti osećaji ignorišu, mogu da prerastu u ogorčenost. Deci je važno pomoći da prepoznaju i izraze te emocije. Ako se jedno dete stalno oseća zanemareno, a o tome se ne razgovara, to može ozbiljno da naruši odnos.

9. Davanje odgovornosti starijem detetu

Kada starije dete redovno brine o mlađem umesto roditelja, taj se odnos pretvara u neravnotežu moći. Starije dete može da razvije osećaj tereta, dok mlađe može da postane buntovno zbog autoriteta koji ne prepoznaje kao roditeljski. Taj nesklad može da ostavi trajne posledice u međusobnom odnosu.

10. Nedostatak porodičnog zajedništva

Ako porodica ne provodi vreme zajedno, deca mogu da odrastaju bez osećaja pripadnosti. Kada svako ima svoj raspored i aktivnosti, deca se mogu udaljiti već u ranom uzrastu. Bez zajedničkih uspomena i iskustava kasnije im je teže da se povežu kao odrasli ljudi.

11. Roditeljsko nepriznavanje grešaka

Roditelji koji nikada ne priznaju da su pogrešili šalju poruku da se o problemima ne govori otvoreno. Time stvaraju okruženje u kojem deca ne znaju kako da komuniciraju ili rešavaju nesuglasice. Ako roditelji ne pokazuju spremnost na izvinjenje, i odnosi među decom mogu da postanu tvrdi, neiskreni i prekinuti.

BONUS VIDEO:

This browser does not support the video element.

Brat sestri poklonio omiljenog medu Izvor: TikTok/ tammyhembrow

(index.hr/Yumama/Nataša Zlatković)