Mnoge mame nisu sigurne kada je pravo vreme da dete krene u vrtić, ali zapravo to često ne diktira naša želja, već uslovi života. Dok neki roditelji mogu da priušte dadilju ili ostaju kod kuće da čuvaju dete, većina mama mora nazad na posao, pa deca kreću već sa godinu dana u vrtić, a možda i ranije.

Ipak, neke mame koje ostaju kod kuće odlučuju se za upisivanje dece u vrtić jer veruju da će se tako dete zabaviti, upoznati sa vršnjacima, naučiti nešto novo, a i mama će imati više vremena za sebe i druge poslove.

Jedna mama koja nije zaposlena ipak ne želi da njen sin od 3 godine i ćerka od dve krenu u vrtić - ovo je njena priča:

"Kao majka dvoje mališana koja ostaje kod kuće, često me pitaju kada planiram da pošaljem svoje najstarije dete u vrtić. Istina je da ne znam kada ću je poslati i da li ću je poslati. Nemojte me pogrešno shvatiti. Kao bivši vaspitač, apsolutno verujem da ima mnogo koristi od upisa dece u vrtić. Kao majka sa punim radnim vremenom, takođe znam šta je najbolje za moju ćerku. Za sada - barem za sada - to je da bude sa mnom.

Sa samo 3 godine, moja ćerka vidi da se svet otvara za mnogo novih mogućnosti. Odjednom se kvalifikuje za letnje dnevne kampove, roditeljske izlaske sa prijateljima i njihovom decom i sve vrste programa za decu u kojima učestvuje bez mame. Mi jednostavno još ne idemo u vrtić. I to je u redu. Dozvolite mi da objasnim zašto."

Evo zašto još ne šaljem svoju trogodišnju ćerku u vrtić, objašnjava mama za portal babychick:

"Više od svega, moja trogodišnjakinja je još uvek sa mnom kod kuće jer je nama tako lakše. Logistički gledano, vrtić može da bude skup. Pošto sam već kod kuće i sama sam vaspitačica, vrtić za nas nije neophodna. Da ne spominjem, moja ćerka ima jedinstvene potrebe u ishrani koje zahtevaju pažljivu pažnju tokom dana. To što je sami hranimo čini nas mirnijim. Osim toga, novac koji nije potrošen na programe u vrtiću usmeriti na druge aktivnosti koje moja ćerka voli. Imati oboje moje dece kod kuće sada ima smisla za našu porodicu.

Ako bude kod kuće, a ne u vrtiću, moja trogodišnjakinja može da se pridruži svom mlađem bratu i meni danima ispunjenim avanturama i uspomenama. Svakog radnog dana ujutru možete nas pronaći u muzeju nauke, kafiću za igru, zoološkom vrtu ili parku — među mnogim drugim omiljenim mestima. Takođe smo zauzeti časovima baleta, pričama i redovnim igrama . Volim da organizujem svakodnevna iskustva za svoju decu i u potpunosti koristim mogućnost da to radim dok mogu.

Moja ćerka napreduje u socijalnim veštinama iako ne ide u vrtić

Ljudi često tvrde da je predškolska ustanova ključna za socijalizaciju. Iako bi to mogao biti slučaj sa nekom decom i porodicama, ovde sam da kažem da moja ćerka nije u socijalnom nepovoljnom položaju jer ostaje kod kuće malo duže. Ako ništa drugo, svakodnevno je izložena divnom broju ljudi svih uzrasta (i u mnogim različitim okruženjima).

Osim naših tipičnih avantura usmerenih na decu, zajedno vodimo redovan, stari, svakodnevni život. Bilo da se to sastoji od kupovine u prodavnici, video poziva sa bakom i dedom ili praćenja kod doktora drugog člana porodice, mom detetu ne nedostaje interakcija sa drugima. Takođe je u stanju da izgradi posebnu vezu sa svojim mlađim bratom iz dana u dan. Ona napreduje u tim veštinama.

Ona još uvek uči, igra se i raste

Čvrsto verujem da je igra delo deteta. A čak i da nije? Ja sam vaspitač po zanimanju i nalazim veliku radost u pripremanju aktivnosti učenja za svoju decu. To što je moja predškolka sa mnom kod kuće ne znači da ona sedi i gleda crtane filmove po ceo dan (iako nisam protiv toga da povremeno koristim malo vremena ispred ekrana kao sredstvo za moj odmor). Ona i dalje uči, igra se i raste svakim danom.

Dani su dugi, ali su godine kratke — Želim da uživam u svakom trenutku sa svojom decom

Boravak kod kuće sa svoja dva mala čoveka — uključujući i mog trogodišnjaka, koji je još uvek moja beba — pruža mi dragocenu priliku da se upijem u svaki prolazni trenutak sa njima dok su još mali. Iako se ponekad pitam da li upućujem pravi poziv, moje srce me uvek podseća da, da, apsolutno uspevam, bar za sada. Stalno smo zauzeti važnim poslom iz detinjstva, ali po potrebi pravimo mesta za odmor i opuštanje. A opcija da to uradim - slobodno i bez izvinjenja - je nešto što ne uzimam zdravo za gotovo.

Moj trogodišnjak neće zauvek imati 3 godine

Odabir kada poslati dete u predškolsku ustanovu može biti veoma lična odluka. Za neke, nema druge opcije. Za druge, to nije opcija. A za mene? To je jednostavno najbolji scenario za moju porodicu - barem za sada.

Moje trogodišnje dete neće zauvek biti ovako malo. Niti će biti još dugo. Tako da, za sada, ne šaljem svog trogodišnjaka u vrtić. I to je u redu. Jer znaš šta? Savršeno smo zadovoljni što nastavljamo da provodimo dane zajedno." - napisala je mama.

Da li je bolje da deca idu u vrtić ili da ostanu kod kuće sa mamom kada za to postoji mogućnost - šta vi mislite? Popunite anketu ispod!

(Yumama/T.A.S.)