Naš školski program već u prvim mesecima od dece traži sedenje po 45 minuta tokom pet časova i podrazumeva zahtevno gradivo i nivo zrelosti - koji, najčešće, deca u uzrastu od šest i po godina ne poseduju. Vezano sa tim, posebno se ističe razlika između dečaka i devojčica, jer dečaci u tom uzrastu obično nisu sasvim usvojili finu motoriku - potrebnu za pisanje, seckanje, lepljenje i slično, već još uvek imaju potrebu za aktivnijim trošenjem energije.

Na pitanje da li je raniji polazak u školu poguban po decu, odgovara pedagog Jelena Holcer

Prednosti i mane novog Zakona

Trenutno važeći Zakon ima dobre namere, ali u realizaciji - to jest u praktičnoj primeni, vide se i brojni nedostaci. Donet je u pokušaju da se naši propisi što više približe evropskim, a kao da je potpuno zaboravljena činjenica da se u zemljama iz našeg okruženja u određenim razredima uče potpuno drugačiji sadržaji nego kod nas (mnogo jednostavniji i "bliži" dečjim interesovanjima).

Tako u školskim klupama sede i oni koji će u mesecu decembru da napune sedam godina, kao i oni koji će u sledećem januaru da napune osam godina. Razmak od čitave kalendarske godine se ogleda u mnogo aspekata: emotivnoj zrelosti, motivisanosti da se usvajaju školski sadržaji, razumevanju važnosti sticanja radnih navika, socijalnim veštinama.

Razlike između devojčica i dečaka

Iako su individualne razlike velike, a generalizacije nepoželjne, devojčice zaista brže i lakše prihvataju školske obaveze. Njihova adaptacija je brža, koncentracija duža, a mogućnost mirnog sedenja 45 minuta po času veća.

Fina motorika, potrebna za pisanje, seckanje... se stiče kroz proces koji započinje još u predškolskom uzrastu, a naš školski sistem podrazumeva da je on skoro u potpunosti završen u prvom razredu. U praksi to, naravno, nije tako. Naime, deca i dalje imaju potrebu da seckaju, lepe, igraju se... ali će, umesto toga, pripremu za pisanje u školi da čine na drugačiji način: ispisivanjem linija, nalik na metod koji su svojevremeno prolazili njihovi roditelji, ili bake i dede.PageBreak

Šta vi kao roditelj možete da preduzmete

Ono što vi, kao roditelj, možete da uradite nezavisno od školskih pravila, a da pomognete svom detetu, jeste:

1. Igra
Nastavite da se igrate sa detetom i kada ono pođe u školu. Čitajte mu, okružite ga igračkama i aktivnostima po njegovom izboru. Tako ćete mu produžiti detinjstvo i omogućiti da bude dete i kada pođe u školu.

2. Učenje

Vi ga naučite pravilima uspešnog učenja, jer škola to neće učiniti. Što ranije dete stekne naviku pravilnog učenja, više će uspevati da postigne dobre rezultate, da dugoročno pamti, i ulaže manji napor.

Neka od tih pravila su: uči se najteže gradivo u vreme detetove najveće koncentracije (za svakog je to individualno vreme, ali je sigurno da ne može biti noću), podvlačenje teksta grafitnom olovkom - kako bi se odvajao važniji deo teksta od manje važnog, ponavljanje isključivo naglas i, ako je moguće, više uzastopnih dana manji broj ponavljanja...

3. Razumevanje

Iako će se često činiti da škola ili pojedini nastavnici traže od vašeg deteta da nešto zna napamet, kada ga preslišavate - uvek insistirajte da razume ono što govori.

Pedagoško opravdanje da se ponešto zna napamet, odnosi se samo na recitovanje poezije. Čak i tablicu množenja, pojedine definicije i formule koje će vaše dete verovatno morati da zna napamet, mora da razume!