Kada su pisane, mnoge bajke, pa i one braće Grim, nisu bile namenjene deci. Tek kasnije su pretrpele brojne izmene kako bi bile prilagođene dečjem uzrastu."Diznifikacija", tj. stvaranje filmovanih ekranizacija bajki, ponudile su prilično slobodnu verziju originala. Ipak, mnogi od nas su odrasli uz knjige i bajke, i ne mislimo da su one imale štetan uticaj na nas. Posebno u savremenom svetu, u poređenju sa negativnim uticajem koji nas „bombarduje" sa svih strana, od TV-a, pa do Interneta, bajke još uvek deluju kao nešto nevino, čisto, romantično. Ipak, da li je baš tako?

Svest o posledicama

Većinu poruka primamo nesvesno. Ne znamo i nemamo kontrolu na to kako pojedini sadržaji utiču na nas. Upravo zato i mnogi odrasli su zatečeni kada im se predoči negativan uticaj pojedinih bajki. Na primer, postoje tumačenja da je Andersenova bajka Ružno pače zapravo, priča o diskriminaciji. Naime, „ispada" da ako je neko rođen kao drugačiji (ružan), mora postati lep da bi bio prihvaćen. U pojedinim verzijama ružno pače je crne boje, a kako se na kraju bajke ono pretvara u belog labuda, Andersen je proglašavan i rasistom. Sa velike vremenske distance možemo pretpostaviti da Andersen nije imao takve namere. Ipak, pravo na osobeno tumačenje umetničkih dela, bila ona književna, likovna ili muzička - ne može biti nikome uskraćeno. Zaista, u većini bajki oni koji su ružni moraju postati lepi da bi bili srećni. Baš kao što su oni „dobri" uglavnom siromašni a oni loši veoma bogati, da bi se na kraju bajke, situacija izmenila. One najpoznatije, svetski priznate bajke uz koje odrastaju generacije dece, šalju slične poruke koje postaju deo naše kulture i deo našeg nesvesnog.

Funkcije bajke

Bajke neguju tradiciju i kulturu jednog naroda. U njima je sve moguće, pa otuda pomalo liče na snove. Podstiču na maštanje i razmišljanje. Bajka je i vaspitna mera, jer ima brojne moralne pouke: eto šta će vam se dogoditi ako lažete, kradete itd. Bajke, uglavnom, imaju srećan kraj. Mnogi roditelji smatraju da je to velika uteha i podsticaj njihovom ličnom verovanju da će i u stvarnom životu svako dobiti "ono što zasluži". Ponekad odrasli mogu da iskoriste bajke da pomognu detetu da odagna neki strah. Veštice, zle maćehe, čarobni  napici, zmajevi - ne treba da budu roditeljima dodatno oružje za plašenje deteta. Naprotiv, pomozite mu da razume da određena bića pripadaju samo svetu fantazije i da je ono, u svom svetu bezbedno i zaštićeno.

Prinčevi i princeze

Postoje i bajke sa tzv."modelima", gde se provlače isti motivi i iste poruke.Na primer:Lepotica i zver, u srpskoj varijantiZmija mladoženja, ili Zmaj i carev sin. Osnova ovih bajki jesu lepe devojke primorane da se udaju za zveri. Ipak, devojka se zaljubljuje, što zver oslobađa čarolije. Sa druge strane, postoje i brojne bajke sa motivom čekanja spasioca-princa kao što su Uspavana lepotica i Pepeljuga. Tako je uspavana lepotica  spavala 100 godina čekajući da je princ »raščara«. Pepeljuga je lepa i vredna, pa kao nagradu za pretpljene nedaće od zle maćehe i njenih kćeri dobija princa za muža. Razmislite da li je to poruka koju želite da usvoji vaša ćerka. Uostalom, i izraz: „princ iz bajke" opstao je u savremenom svetu.

Magija kao prijatelj

U priči Mač kralja Artura glavni junak je dečak Vort. On živi bez roditelja, bez prijatelja, u porodici koja ga eksploatiše. Kada upoznaje čarobnjaka Merlina njegov svet se menja. Merlinova poruka je "Pravo oružje je znanje, a ne snaga". Kasnije, taj dečak postaje kralj Artur poznat po vitezovima Okruglog stola. Dakle, pozitivna pouka čarobnjaka Merlina koji je insistirao na znanju i mudrosti, doprineo je razvojnom putu od siročeta Vorta do Kralja Artura. Ali knjige ili filmovi kroz koje se provlači magija mogu imati i negativne posledice. Odavno se nisu pojavile knjige gde je magija toliko prisutna kao u knjigama o Hari Poteru. Ove knjige Džoan Rouling supostale toliko popularne na svim kontinentima da se zaista mogu smatratisavremenim bajkama. Hari Poter je, takođe, siroče koje živi u porodici koja ga ne razume i čak, zlostavlja. Nosi naočare i niko ga ne voli. Zbog ličnog osećanja neprihvatanja, mnoga deca-čitaoci su se sa njim lako poistovetila. Upravo zahvaljujući njemu, mnoga deca sada radije nose naočare nego ranije. Međutim, postoji i negativan uticaj ovih knjiga. Najdramatičniji od njih jeste događaj iz 2002. godine u gradu Novosibirsku kada se dvadesetak dece otrovalo spremajući napitak po receptu iz knjige o Hari Poteru.

Granica između fantazije i stvarnosti

Malo dete veruje u sve što vidi i čuje, pa je uvereno da jedna reč (nekakva čarolija na primer), zaista ima određene magijske moći, baš kao da bića iz bajki postoje i žive pored nas. Zato, nemojte u njegovom prisustvu mešati svet bajki i stvarnost (na primer, za vuka iz zoološkog vrta kažete da je to vuk iz Vuk i tri praseta ili iz Crvenkape i sl.), niti se rugati njegovoj zbunjenosti ili strahu.

Odgovor na dečje pitanje

Dok čitate detetu neku bajku, možete biti iznenađeni njegovim logičnim pitanjima.Na primer,uCrvenkapibraće Grim, kakva je to majka koja šalje svoju ćerku samu u šumu u kojoj žive vukovi? Zašto ne odu zajedno ili majka sama? Uostalom, ako je baka toliko bolesna, zašto živi sama u šumi, umesto sa Crvenkapom i njenom majkom? A zašto baka ostavlja vrata svoje kućice odškrinuta, kad već živi sama u šumi?Dalje, kako je moguće da Crvenkapa kada vidi vučje šape i glavu, zube, oči ... još uvek misli da je to njena baka? Zašto tada nije odmah pobegla? Imate li odgovore na ova pitanja, ukoliko vam ih postavi vaše dete? Neki od modernih tumača bajki burno negoduju što je vuk pojeo Crvenkapu baš u krevetu (to je kazna što nije slušala mamu i išla „pravim" putem?) i pronalaze određene seksualne konotacije. A možete li tek zamisliti njihovo tumačenje priče o Guliveru i onim užasnim, brojnim, zlim, sadistički nastrojenim Liliputancima?

Kada počnete da upoznajete dete sa bajkama, mislite o sledećem:

  • „Idealno vreme" za bajke. Ne žurite sa čitanjem bajki. Počnite sa slikovnicama, a bajke uvedite tek posle četvrte godine. Takođe, obratite pažnju da prve bajke ne budu previše komplikovane i zastrašujuće. Pojedine su toliko teške i tužne da se deci i ne preporučuju, već su više namenjene odraslima. Takva je na primer Devojčica sa šibicama, kao i većina pripovetki Oskara Vajlda (Srećni princ,  Sebični džin...). Zapravo, "pravo" vreme za bajku jeste kada je dete sposobno da se emotivno distancira od nje. Ako je u tekstu bajke neko mesto suviše brutalno, radije ga "preskočite" u čitanju.
  • Obavezno objašnjenje. Objašnjavajte im priče koje čitate, slikovnice, bajke, pesme. Ono što se vama podrazumeva, dete još uvek ne poznaje. Deci je neophodno reći da Petar Pan može da leti zato što je to takva priča ali da deca ne mogu zaista leteti.
  • Izbor. U azijskim bajkama, na primer, uglavnom se veličaju mudrost i znanje. Njihova osnovna poruka jeste da samo onaj ko stekne znanje i mudrost, ima bogatstvo. Zato, ponudite detetu izbor velikog broja pripovetki i bajki prilagođenih njegovom uzrastu. Raznovrsnost će ga obogatiti. Izuzetne su bajke ruskih, istočnjačkih, većine evropskih naroda. Sa naših prostora mnoge je prikupio i Vuk Stefanović Karadžić.
  • Potražite pozitivne primere. Andersenova bajka Carevo novo odelo je izuzetno pogodna da detetu pokažete kako je taština pogrešna, da jedan dečak može biti pametniji od većine ako ume da kaže ono što misli. Ili, bajka braće Grim Palčićmože biti dobar primer o tome koliko roditelji mogu voleti svoje dete i prihvatati ga bez obzira koliko je ono različito.
  • Razmišljajte o porukama. Na primer, kakve su to porodice o kojima čitate detetu? Na žalost, teško ćete naći bajku, priču ili crtani film gde se pojavljuje tzv."kompletna porodica". Miki Maus nema ni mamu ni tatu, Pepeljuga i Snežana imaju zle maćehe, Paja Patak živi sa sestrićima, roditelji Hari Potera su ubijeni, Spajdermen živi sa tetkom... Ivicu i Maricu tata ostavlja u šumi, pravdajući se da nema čime da ih prehrani. Oni se sreću sa vešticom-ljudožderom. Ali, kada sticajem srećnih okolnosti Ivica i Marica pronađu zlato i vrate se kući, otac ih srećno dočekuje. Kakav je to otac? Šta nam, zapravo, ova bajka poručuje? Možda ovo: Ne veruj nikome jer veštice vrebaju sa svih strana, ponekad i u kućama od čokolade? Nije sve uvek tako slatko kako izgleda na prvi pogled. Ako uspeš da preživiš, čeka te nagrada, ponekad materijalna. A ko ima zlata, kupiće i roditeljsku ljubav?
  • Kontrola sadržaja. Iako deca neke crtaće ili priče veoma vole, oni ne nude nikakvu edukativnu notu. Šta bi vaše dete moglo naučiti od Teletabisa? Ili od junaka Saut parka (u pitanju je animirana serija namenjena odraslima ali je gledaju i deca). Ipak, kao što decu ne treba da izolujete ni od TV-a, ni od kompjuterskih igrica, nemojte zanemariti ni bajke, knjige uopšte. Ne plašite se mogućih štetnih posledica. Dovoljno je da kontrolišete koliko i kako deca razumeju ove sadržaje. Budite im saigrači, sagovornici. Objašnjavajte, tumačite, analizirajte, zajedno komentarišite.

Ukratko,pomozite im da iz svega što se nudi kroz današnje medije "izvuku" ono najbolje.

Jelena Holcer, pedagog