Da li deca koja dugo gledaju ekran imaju veći rizik od ADHD-a? Evo šta kažu stručnjaci dokazano

Deca danas puno više gledaju u ekran nego nekada, a evo da li to ima veze sa ADHD-om, odnosno poremećaja pažnje i hiperaktivnosti! Dodajte Yumama u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock
  • Pasivno gledanje televizije i videa pokazalo je jaču vezu sa rizikom nego interaktivne obrazovne igre i aplikacije.
  • Stručnjaci naglašavaju da studija pokazuje povezanost, a ne dokaz da ekran sam izaziva ADHD.

Mnogo vremena pred ekranom često se povezuje sa problemima pažnje kod dece, a novo istraživanje dodatno je osvetlilo ovu vezu. Analiza objavljena u časopisu Frontiers in Pediatrics pokazala je da je duže vreme provedeno pred ekranima povezano sa većim rizikom od simptoma poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, odnosno ADHD.

Veza je bila izraženija kod dece uzrasta od 0 do 6 godina, dok je kod školske dece i tinejdžera bila slabija. Istraživači su pritom uočili još jednu zanimljivu razliku: pasivno gledanje televizije i video sadržaja bilo je povezano sa većim rizikom nego korišćenje interaktivnih obrazovnih igara i aplikacija.

Važno je naglasiti da ovakva studija pokazuje povezanost, a ne dokazuje da vreme pred ekranom samo po sebi izaziva ADHD. Istraživači navode nekoliko mogućih objašnjenja za uočenu vezu.

Zašto ekran može biti povezan sa problemima pažnje?

Jedno od mogućih objašnjenja jeste način na koji je napravljen sadržaj koji deca gledaju. Brze promene scena, intenzivne boje, zvuci i stalna nova dešavanja pružaju mnogo stimulacije u kratkom periodu.

Zbog toga svakodnevne aktivnosti koje zahtevaju duže zadržavanje pažnje, poput čitanja, učenja ili razgovora licem u lice, mogu delovati manje uzbudljivo. Međutim, ovo je jedna od pretpostavki istraživača, a ne konačno dokazana posledica gledanja ekrana.

U galeriji ispod pogledajte koja su najčešća pitanja o HPV vakcini!

Ekran može da zauzme vreme koje je važno za razvoj deteta

Drugi mogući problem nije samo ono što dete gleda već i ono što zbog ekrana ne stigne da uradi. Ako dete veliki deo dana provodi uz telefon, tablet ili televizor, ostaje manje vremena za igru, kretanje, boravak napolju, razgovor sa roditeljima i kvalitetan san. Sve su to aktivnosti koje su važne za razvoj sposobnosti samoregulacije, pažnje i kontrole impulsa.

Posebno su važni san i fizička aktivnost, jer poremećen ritam spavanja i nedovoljno kretanja sami po sebi mogu biti povezani sa problemima pažnje i ponašanja.

Zašto su mlađa deca posebno osetljiva?

Uzrast do šest godina predstavlja period intenzivnog razvoja nervnog sistema. Deca tada tek razvijaju sposobnost da usmeravaju pažnju, kontrolišu impulse i samostalno regulišu ponašanje.

Zbog toga nije isto ako malo dete provede dugo vremena uz vrlo brz i intenzivan sadržaj ili ako starije dete koristi interaktivnu aplikaciju koja zahteva razmišljanje, rešavanje problema i aktivno učestvovanje.

Nije svaki ekran isti

Jedan od zanimljivijih nalaza istraživanja jeste razlika između pasivnog i interaktivnog korišćenja ekrana.

Kada dete samo gleda video ili televizijski program, sadržaj uglavnom određuje tempo i ne zahteva mnogo aktivnog razmišljanja. Kod obrazovnih igara i aplikacija dete mora da bira, rešava zadatke, reaguje na povratnu informaciju i koristi pažnju.

Zbog toga istraživači ukazuju da možda nije najvažnije samo koliko vremena dete provodi pred ekranom, već i šta na ekranu radi.

Ipak, to ne znači da su obrazovne aplikacije potpuno bez ograničenja. One ne bi trebalo da zamene san, fizičku aktivnost, igru, razgovor i vreme provedeno sa roditeljima.

Šta roditelji mogu da urade?

Umesto potpunog zabranjivanja svih ekrana, korisnije je obratiti pažnju na to kada, koliko i kako ih dete koristi.

Posebno je važno ograničiti dugo pasivno gledanje videa, napraviti jasnu rutinu, obezbediti dovoljno sna i svakodnevnog kretanja i ostaviti vreme za igru bez ekrana.

I najvažnije, roditelji ne treba sami da zaključuju da dete ima ADHD samo zato što je nemirno ili mu je teško da se koncentriše. Problemi sa pažnjom i hiperaktivnošću mogu imati različite uzroke, a procenu i dijagnozu postavljaju stručnjaci.

Poruka istraživanja zato nije da svaki ekran predstavlja opasnost, već da je važno obratiti pažnju na način na koji ga dete koristi. Kvalitet sadržaja, aktivno učestvovanje, san, kretanje i vreme provedeno u stvarnom svetu zajedno čine mnogo širu sliku od samog broja minuta provedenih pred ekranom.

BONUS VIDEO:

This browser does not support the video element.

Znakovi ADHD sindroma Izvor: TikTok/sueomanii