U stručnoj terminologiji psihoterapeuta postoji novi izraz "ekranizam" koji je rezultat naučnih spoznaja o negativnom uticaju ekrana na mozak, a psiholozi-psihoterapeuti tvrde kako ima pomoći i predlažu neurofidbek (neurofeedback) terapiju.

Psiholog-psihoterapeutkinja Ankica Baković kaže kako joj se godišnje javi desetak roditelja čija maloletna deca imaju problem zavisnosti od računara i drugih uređaja. 

Prema njenim rečima, prvi simptom "ekranizma" je da dete ne prihvata saradnju, odbija da prestane da koristi mobilni telefon, a drugi je dete ima problema s koncentracijom, prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu, a da ne završi onu već započetu.

"Dete ima problem da se odmakne od ekrana, a to se na kraju pretvara u socijalni poremećaj, odnosno dete se izoluje u smislu komunikacije s porodicom", dodaje Baković.

Povezane vestiZdravlje detetaFrancuski lekari o autizmu i preteranom gledanju u ekran: Roditelje treba da brine to što je dete mirno

Ona napominje kako je važno da roditelji potraže pomoć stručnjaka koji će ih dodatno osnažiti da povrate kontrolu. Problem je i to što roditelji često pružaju negativan primer svojoj deci.

U nekim istraživanjima Svetske zdravstvene organizacije ekran se navodi kao jedan od uzroka autizma.

Psiholog Baković kaže kako je gledanje ekrana direktno ili indirektno povezano s neurokognitivnim razvojem dece. Srećom, ne radi se i o ireverzibilnom procesu. Postoji neurofidbek terapija pomoću koje se može regulisati način rada mozga.

Povezane vestiZdravlje detetaSimptomi depresije kod dece i adolescenata

Reč je o naučno utemeljenoj terapiji koja je na Zapadu prisutna već pedesetak godina.

"Neurofeedback istraživanja pokazuju kako ti treninzi pomažu kod autizma, u čak 40 do 50 odsto slučajeva. Taj vid terapije pomaže i kod depresije, anksioznosti, paničnih napada i kod niz drugih poteškoća gde je u pozadini disbalans moždanih talasa. Ima primjenu i kod učenja stranih jezika kao i u spa centrima za relaksaciju i slično", objašnjava Baković. 

Zapravo je reč o terapijskoj metodi baziranoj na praćenju električne aktivnosti mozga (EEG) i davanju povratne informacije. Neki poremećaji povezani su sa specifičnim obrascima moždane aktivnosti.

Pomoću te metode moguće je trajno promeniti loše obrasce i jednostavno naučiti mozak da funkcioniše bolje, te time smanjiti ili u potpunosti ukloniti simptome poremećaja koncentracije, depresije, nesanice, poteškoća u učenju, glavobolja i migrena.

Povezane vestiPriprema za trudnoćuBrige budućih roditelja: Pet mentalnih oboljenja koja se nasleđuju

Baković ističe kako je moguće primeniti neurofeedback terapiju kod dece mlađe od godinu dana, kao i kod odraslih.

Ona napominje kako to nije zamena za tradicionalne tretmane kao što su logopedija, neuropedijatrijski i neuropsihijatrijski tretmani, nego dopuna kojom se pomaže mozgu da budete uspešniji u onome što već sada radite.

Svetska zdravstvena organizacija i Američka pedijatrijska akademija navode kako deca do dve godine starosti uopšte ne bi trebalo da izložena tehnologiji, deca od tri do pet godina moraju imati ograničenje na jedan sat dnevno, a deca od šest do 18 godina dva sata dnevno.