U stručnoj terminologiji psihoterapeuta postoji novi izraz "ekranizam" koji je rezultat naučnih spoznaja o negativnom uticaju ekrana na mozak, a psiholozi-psihoterapeuti tvrde kako ima pomoći i predlažu neurofidbek (neurofeedback) terapiju.
Psiholog-psihoterapeutkinja Ankica Baković kaže kako joj se godišnje javi desetak roditelja čija maloletna deca imaju problem zavisnosti od računara i drugih uređaja.
Prema njenim rečima, prvi simptom "ekranizma" je da dete ne prihvata saradnju, odbija da prestane da koristi mobilni telefon, a drugi je dete ima problema s koncentracijom, prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu, a da ne završi onu već započetu.
"Dete ima problem da se odmakne od ekrana, a to se na kraju pretvara u socijalni poremećaj, odnosno dete se izoluje u smislu komunikacije s porodicom", dodaje Baković.
Ona napominje kako je važno da roditelji potraže pomoć stručnjaka koji će ih dodatno osnažiti da povrate kontrolu. Problem je i to što roditelji često pružaju negativan primer svojoj deci.
U nekim istraživanjima Svetske zdravstvene organizacije ekran se navodi kao jedan od uzroka autizma.
Psiholog Baković kaže kako je gledanje ekrana direktno ili indirektno povezano s neurokognitivnim razvojem dece. Srećom, ne radi se i o ireverzibilnom procesu. Postoji neurofidbek terapija pomoću koje se može regulisati način rada mozga.
Reč je o naučno utemeljenoj terapiji koja je na Zapadu prisutna već pedesetak godina.
"Neurofeedback istraživanja pokazuju kako ti treninzi pomažu kod autizma, u čak 40 do 50 odsto slučajeva. Taj vid terapije pomaže i kod depresije, anksioznosti, paničnih napada i kod niz drugih poteškoća gde je u pozadini disbalans moždanih talasa. Ima primjenu i kod učenja stranih jezika kao i u spa centrima za relaksaciju i slično", objašnjava Baković.
Zapravo je reč o terapijskoj metodi baziranoj na praćenju električne aktivnosti mozga (EEG) i davanju povratne informacije. Neki poremećaji povezani su sa specifičnim obrascima moždane aktivnosti.
Pomoću te metode moguće je trajno promeniti loše obrasce i jednostavno naučiti mozak da funkcioniše bolje, te time smanjiti ili u potpunosti ukloniti simptome poremećaja koncentracije, depresije, nesanice, poteškoća u učenju, glavobolja i migrena.
Baković ističe kako je moguće primeniti neurofeedback terapiju kod dece mlađe od godinu dana, kao i kod odraslih.
Ona napominje kako to nije zamena za tradicionalne tretmane kao što su logopedija, neuropedijatrijski i neuropsihijatrijski tretmani, nego dopuna kojom se pomaže mozgu da budete uspešniji u onome što već sada radite.
Svetska zdravstvena organizacija i Američka pedijatrijska akademija navode kako deca do dve godine starosti uopšte ne bi trebalo da izložena tehnologiji, deca od tri do pet godina moraju imati ograničenje na jedan sat dnevno, a deca od šest do 18 godina dva sata dnevno.
Koliko dugo posle carskog reza ne smete da zatrudnite? Ako prođe manje od ovoga veće su šanse za komplikacije
20 najlepših kratkih imena za devojčice: Roditelji ih obožavaju, imaju samo 3 ili 4 slova
Kako da se pripremite za porođaj? 7 važnih stvari koje treba da uradite na kraju trudnoće
Emilija čeka 7. sina, a dr Milošević otkriva: Jesu li neke žene predodređene da rađaju samo dečake?
Koje ukuse najviše vole bebe u stomaku? Evo i zašto trudnice treba da jedu čokoladu