Plivanje harmonično razvija skoro sve mišićne grupe dečjeg tela, a ne opterećuje koštano-zglobne strukture. Sa druge strane, plivanje neverovatno dobro utiče na razvoj disajnih organa, tako da se deci koja imaju plućne probleme (npr. astmu) - plivanje "prepisuje" kao dopunska terapija.

Ipak, postoje potencijalni problemi koje plivanje može da donese, pa sledi kratak prikaz "opasnih situacija".

1. Plivanje mora da se nauči

Neplivači ili loši plivači su sami po sebi opasnost. Dete se lako povede za vršnjacima koji znaju da plivaju, pa ako ode u dubinu, eto problema. Zato - naučite dete da pliva, a ako nemate strpljenja, dajte ga u školu plivanja. Ako dete nema želju da nauči da pliva, ne prisiljavajte ga - ima vremena, naučiće. Ostavite ga neka se brčka u plićaku.

2. Nagli ulazak u vodu

Treba izbegavati utrčavanje u vodu u stilu TV serija ili reklama! Iako je leti more toplo, značajna je razlika između temperature vazduha u odnosu na temperaturu mora - nekada je preko 15 stepeni. Neko će reći da to nije mnogo, ali dete oseća razliku u jednoj desetini stepena Celzijusa! Nagli ulazak u vodu može da bude veoma neprijatan, ponekad i opasan. To se zaista retko dešava, ali prebrz ulazak u vodu može da dovede do nepravilnosti srčanog rada sa izuzetno opasnim posledicama.

3. Ronjenje

Ronjenje je zabavna letnja radost (ovde ne govorimo o pravom ronjenju koje uključuje boce sa vazduhom i odelo), a većina dece ne izvodi nepotrebne akrobacije pod vodom. Ipak, starija deca vole da se takmiče - u stilu ko će duže da izdrži bez vazduha, i ko će dublje da zaroni. E, tu može da bude problema.

Nagli silazak pod vodu (u dubinu) može da dovede do neprijatnog pritiska u ušima, ali i bola u sinusima. Dete može da se uspaniči i da prebrzo izađe na površinu, što opet uzrokuje brzu i bolnu promenu pritiska. To ipak nije prevelik problem, jer se posle prvog neprijatnog iskustva dete opameti.

Opasnije je junačenje "na velike dubine" - kada dete misli da može bezbedno da stigne do dna (gde uzme dokaz u vidu školjke ili kamenčića), ali i da loše proceni povratak na površinu. Tada je moguće da pre izlaska iz vode udahne, pa nastaje davljenje! Srećom, ovaj scenario je redak, ali je veoma opasan. Zato, ako primetite da deteta povremeno nema na duže, vadite ga napolje - na vaspitnu kaznu.

4. Skokovi

Ubedljivo najveći broj povreda u moru nastaje usled skokova na glavu u nedovoljno duboku vodu. Ima veoma vešte dece koja umeju da se bezbedno „spuste“ na glavu i u maloj dubini, što zavede hrabre, ali nedovoljno vešte mališane. Tada nastaju udarci glavom u dno sa, nažalost, čestim posledicama. Posekotine su manji problem, daleko su opasnije povrede vratne kičme koje mogu da budu užasne.

Druga (ređa) opasnost leži u previsokim skakaonicama. Skok sa velike visine može da dovede do povrede kože (ponekad i vrata) ako se padne u vodu pod nezgodnim uglom. Zato je neophodno izbegavati previsoke skakaonice!

5. Infekcije

Morska voda sadrži dosta soli koja deluje protivbakterijski. Ovo ne važi za priobalja gde se izlivaju fekalne vode (kanalizacija) na nedovoljnom odstojanju od plaže. Tada su fekalne bakterije prisutne u nedozvoljeno velikom broju i mogu da izazovu brojne infekcije:

-infekcije organa za varenje su veoma česte u tim situacijama i praćene su povraćanjem i prolivom, često i povišenom temperaturom. O ovome smo dosta pisali, a ukratko - nadoknada tečnosti i probiotici mogu da pomognu  da se dete izbori sa neprijatnom situacijom.

-upala uha - srednjeg, ali i spoljašnjeg, može da nastane kada se roni u prljavoj vodi (ovo pogotovo važi za bazene). Tada bakterije direktno dospevaju u spoljašnji slušni kanal, ali i preko nosa i grla mogu da stignu i u šupljinu srednjeg uha. Ako dete ima jak bol u uhu koji traje par sati posle kupanja, neophodan je pregled lekara.

-zapaljenje vežnjače - conjunctivitis je čest problem, naročito kada se gleda u prljavoj vodi. On može da nastane i kao posledica iritacije (nadražaja) morskom solju (kod osetljive dece), ili hlorom u bazenima. Neprijatno peckanje u očima sa krmeljima je znak infekcije vežnjače, pa je terapija antibiotskim kapima za oko neophodna. Kod iritacije vežnjače se koriste kapi koje sadrže kortikosteroide, a njih treba koristiti prema uputstvu lekara!

-infekcije kože - a najčešći je impetigo, mogu da budu  veoma neprijatne i dugotrajne. Kada se naruši zaštitna barijera kože, bakterije prodiru u dubinu i prave štetu. Po koži se vide crvene lezije sa napuklom kožom. Kasnije se formiraju kraste, ali se promene veoma brzo šire ako se ne preduzme energično lečenje. Naravno, dijagnozu postavlja lekar, a terapija podrazumeva odgovarajuće rastvore (eozin ili povidon) u kombinaciji sa antibiotskim mastima.

Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar