- Previše igračaka nije dobro za decu jer ih previše ometaju i time sprečavaju da se stvarno zaigraju.
- Jedan mali "eksperiment" je pokazao da se deca mnogo bolje imaju kada imaju manje igračaka.
Igračke su svuda, a dete kaže da mu je dosadno? Možda problem nije u tome što ih ima premalo, nego – previše.
Igračke, igračke svuda. Noćna mora mnogih roditelja, pogotovo ako ne živite u kući s podrumom. Jer, sa decom dolazi mnogo stvari. Baš mnogo. A kad se tome dodaju kuhinjice, Lego setovi, Barbi kuće, auti, staze koje svetle, vatrogasni kamioni, kocke i vozići – prostor, ravne površine i živci vrlo brzo nestanu.
A najluđe od svega? Istraživanja pokazuju da se deca zapravo više i kvalitetnije igraju kad imaju – manje igračaka.
Manje igračaka = više igre
Pre dvadesetak godina u Nemačkoj je pokrenut projekt Der Spielzeugfreie Kindergarten (vrtić bez igračaka). U uključenim vrtićima uklonjene su sve igračke na tri meseca. Cilj nije bio "uskraćivanje", nego stvaranje prostora i vremena u kojem deca sama pronalaze načine kako da ispune dan, bez vođenja odraslih i bez unapred zadatih igračaka. Naglasak je bio na samopouzdanju, mašti, kreativnosti, rešavanju problema i socijalnim veštinama. Prvih dana deca su bila zbunjena i bilo im je pomalo dosadno. Ali, vrlo brzo su počela da koriste ono što imaju: stolice, ćebad, cipele. Gradili su skrovišta, trčali, smejali se, dogovarali igre. Do kraja projekta igrali su se maštovitije, duže su mogli da se koncentrišu i bolje su komunicirali jedni s drugima.
Previše igračaka – previše distrakcije
Profesorka edukacijske psihologije sa Oksforda, Keti Silva, nakon istraživanja sa više od 3.000 dece zaključila je da veliki broj igračaka često deluje – ometajuće. Kad su deca rastresena, ni igra ni učenje nisu kvalitetni. Zanimljivo je i da deca s manje igračaka, ali s roditeljima koji s njima više čitaju, pevaju i igraju se, često postižu bolje rezultate od dece iz materijalno bogatijih porodica.
Pedijatrijski psiholog dr Džon Ričer objašnjava da dete s novom igračkom prolazi dve faze: istraživanje ("Šta ova igračka radi?") i igru ("Šta ja mogu s ovom igračkom?"). Upravo u toj drugoj fazi razvijaju se mašta, kreativnost i inicijativa. Problem nastaje kad je igračaka previše – dete stalno istražuje novo, ali retko ulazi u duboku, maštovitu igru.
Kartonska kutija je ponekad najbolja igračka
Naravno da je teško biti "minimalan", pogotovo kad deca počnu da tražeigračke koje imaju njihovi prijatelji ili koje vide u reklamama. Tu su i bake, deke i rodbina koji žele da razvesele dete – i to iz najbolje namere. Ali koliko se igračaka s rođendana ili Božića, nakon početnog oduševljenja, više nikad ne koristi? I koliko puta se dgodilo da je kartonska kutija izazvala veće oduševljenje od samog poklona? Jer kutije su čudo: mogu da budugusarski brod, svemirska raketa, kafić, kućica... granice ne postoje. Isto važi i za jastuke s kauča. Tvrđave, skloništa, tobogani, kule, staze – sati i sati igre bez ijedne "prave" igračke.
U foto-galeriji pogledajte i najlepše citate Duška Radovića o odrastanju:
BONUS VIDEO:
Izvor: miss7mama.24sata.hr/Yumama