Moja ćerka se sprema da krene u drugi razred, a neke lekcije koje sam naučila tokom njene prve godine školovanja ću nositi sa sobom do kraja žviota.
Ona mi je prvo dete, tako da je cela ta stvar sa školom bila nova za sve nas. Postoje stvari koje sam očekivala i išle su glatko, stvari koje sam očekivala, a nisu se dogodile, i neke stvari su se dogodile a koje uopšte nisam očekivala.
Ali sada, dok se moja ćerka sprema da ove nedelje krene u drugi razred, primeniću u praksi neke od stvari koje sam naučila iz njene prve godine škole.
Poželite mi sreću!
Evo šest stvari koje sam naučila iz prve godine škole moje ćerke.
1. Moram da budem "osoba za decu"
Nikada nisam bila osoba za decu. Naravno, volim svoju decu, rođake i decu svojih prijatelja (i svoju ćerku, naravno, ali to se podrazumeva), ali nikada nisam bila prirodno nastrojena prema deci. Ne mogu tek tako da počnem da ćaskam sa detetom koje mi maše u autobusu, a kada sam radila u maloprodaji, ćaskanje sa decom kupaca mi jednostavno nije dolazilo prirodno. To je bilo u redu, ali sada moram da komuniciram sa prijateljima moje ćerke i u početku mi nije bilo lako. Bilo da je to njena drugarica preko puta koja je zove ili njene drugarice iz škole koje dolaze na igranje, biti "osoba za decu" je mnogo važnije nego što sam očekivala.
2. Moram malo da se odreknem kontrole
To što nemam potpunu kontrolu i insajderski pogled na ono što se dešava u školi bila je velika promena za mene. Navikla sam da je moja ćerka u vrtiću gde smo mogli da ćaskamo sa učiteljicom na početku i kraju dana, i imali smo aplikaciju preko koje smo mogli da vidimo šta rade i šta jedu.
U školi možete da razgovarate sa nastavnikom ako je potrebno, ali generalno oni samo utrče unutra ujutru i istrče napolje popodne, a vi nemate baš priliku da stanete i razgovarate sa nastavnikom. Uvek možete da pitate dete kakav mu je bio dan, ali će verovatno samo reći "dobar".
3. Teško je za roditelje koji rade – ili roditelje sa više dece
Žongliranje rasporedom vašeg deteta koje ide u školu je veoma teško, posebno ako imate posao koji vas drži van kuće (ili zahteva da budete tamo zbog sastanaka ili rokova), ili ako imate više od jednog deteta. Postoji mali pritisak da deca budu u onoliko (ili u istim) aktivnosti kao i njihovi prijatelji, da urade domaće zadatke i da svake večeri imate domaći, hranljiv obrok kod kuće.
Pa, dozvolite mi da vam kažem kao roditelj koji radi i ne može samo da dođe usred dana da bi odveo dete na gimnastiku ili časove violine – nešto mora da se promeni.
Zato ću ove godine stavljati manji pritisak i osećati manje krivice zbog toga šta mogu, a šta ne mogu da uradim.
4. Obratite pažnju na kalendar
Još jedna stvar koju ću ove godine raditi drugačije jeste da ću živeti po školskom kalendaru. Naravno, znamo važne datume (otprilike) poput božićnog raspusta. Ali neplanirani poludnevni odmori i dani za obuku nastavnika su me iznova i iznova iznenađivali. Pa, posle devet meseci škole i celog letnjeg raspusta naučila sam lekciju.
5. Većina onoga što sam kupila za njenu prvu godinu škole bilo je bacanje para
Bila sam veoma spremna za prvi dan škole moje ćerke i zajedno smo otišle da izaberemo savršen školski pribor, kutiju za užinu, flašicu za vodu i tako dalje. Posle nekoliko nedelja mi je rekla da nikada ne koristi nijednu od olovaka koje smo kupile, niti boje, jer ih sve obezbeđuje škola. Paketići maramica koje sam stavila u njenu torbu nikada nisu korišćeni, a njena fensi kutija za ručak nije bila tako praktična kao što sam očekivala.
Ove godine zauzimam stav "manje je više" i kupovaću stvari po potrebi.
6. Dani za poslastice su deci sve
Usvojila sam podelu odgovornosti kada je u pitanju hranjenje moje ćerke, pokušavajući da je podstaknem da ima zdrav odnos sa hranom tako što ništa ne stavljam na pijedestal. Tako bismo često služili desert uz večeru ili keks uz ručak i bilo je neverovatno videti je kako se snalazi sa obrocima bez ikakvih instrukcija odraslih.
Pa, mogu reći da je nekoliko nedelja u školi potpuno poništilo sav moj trud svojim pravilom da "poslastice mogu da se donose samo petkom. Sada je petak najbolji dan ikada, poslastice se biraju tokom nedelje i raduju im se cele nedelje. Ona i dalje ima dobar stav prema hrani i uživa u širokom izboru namirnica, ali ovu opsesiju "poslasticama" sam se izgleda uzalud nadala da ću da izbegnem, prenosi everymum.ie.
BONUS VIDEO:
Ali sada, dok se moja ćerka sprema da ove nedelje krene u drugi razred, primeniću u praksi neke od stvari koje sam naučila iz njene prve godine škole.
Poželite mi sreću!
Evo šest stvari koje sam naučila iz prve godine škole moje ćerke.
1. Moram da budem "osoba za decu"
2. Moram malo da se odreknem kontrole
U školi možete da razgovarate sa nastavnikom ako je potrebno, ali generalno oni samo utrče unutra ujutru i istrče napolje popodne, a vi nemate baš priliku da stanete i razgovarate sa nastavnikom. Uvek možete da pitate dete kakav mu je bio dan, ali će verovatno samo reći "dobar".
3. Teško je za roditelje koji rade – ili roditelje sa više dece
Pa, dozvolite mi da vam kažem kao roditelj koji radi i ne može samo da dođe usred dana da bi odveo dete na gimnastiku ili časove violine – nešto mora da se promeni.
Zato ću ove godine stavljati manji pritisak i osećati manje krivice zbog toga šta mogu, a šta ne mogu da uradim.
5. Većina onoga što sam kupila za njenu prvu godinu škole bilo je bacanje para
Ove godine zauzimam stav "manje je više" i kupovaću stvari po potrebi.
6. Dani za poslastice su deci sve
Pa, mogu reći da je nekoliko nedelja u školi potpuno poništilo sav moj trud svojim pravilom da "poslastice mogu da se donose samo petkom. Sada je petak najbolji dan ikada, poslastice se biraju tokom nedelje i raduju im se cele nedelje. Ona i dalje ima dobar stav prema hrani i uživa u širokom izboru namirnica, ali ovu opsesiju "poslasticama" sam se izgleda uzalud nadala da ću da izbegnem.