- Postoji uvreženo mišljenje da deca postaju "hiperaktivna" kada pojedu šećer.
- Međutim, stručnjaci nisu baš saglasni sa tim, te ovaj nalet energije nakon šećera objašnjavaju na drugi način.
Sladoled, slatkiši, sokovi... sve su to stvari koje većina mališana obožava, a roditeljima često nije lako da ih "odvoje" od ovih namirnica. Ipak, pored toga što prekomerno uživanje u slatkišima nije dobro za zdravlje, mnogi roditelji tvrde da se njihova deca ponašaju drugačije kada jedu slatkiše, tj. da postaju izuzetno energična, maltene hiperaktivna.
Ali da li zaista unos šećera izaziva preteranu aktivnost kod dece, kao što mnogi roditelji veruju?
Ideja o "naletu šećera" počela je da se širi 1970-ih, delom zahvaljujući bestseleru pedijatrijskog alergologa Bena Feingolda, "Zašto je vaše dete hiperaktivno". U knjizi je Feingold tvrdio, uz malo dokaza, da aditivi u hrani, uključujući šećer, mogu da izazovu takvo ponašanje kod dece naglo im povećavajući nivo energije.
Međutim, veza između šećera i "hiperaktivnosti" je od tada temeljno opovrgnuta u dve detaljne i dobro priznate recenzije istraživanja iz 1994. i 1995. godine. Preovlađujući konsenzus istraživača je: "nema nikakve veze - nijedne", kaže Mark Korkins, predsednik Komiteta za ishranu Američke akademije pedijatara.
Ipak, mit o "šećernom naletu" opstaje i danas je možda jači nego ikada. Pa šta se zaista dešava?
"Kada pogledamo periode kada deca unose puno šećera, to je obično u trenucima kada bi ionako bila hiperaktivna, čak i da im niste dali šećer", objašnjava on.
Drugim rečima, biti usred slavlja sa rodbinom i prijateljima koje deca možda ne viđaju često samo po sebi predstavlja snažan stimulans.
Nauka o šećeru
Dajana Šni, pedijatrijska dijetetičarka kaže da je lično videla anegdotske primere tzv. "šećernih naleta". Međutim, "postoji mnogo stvari koje mogu objasniti hiperaktivnost i promene raspoloženja kod dece", objašnjava Šni. "Jedna od njih je jednostavno to što su deca, a takvo ponašanje je sasvim normalno", kaže ona.
Takođe, konzumiranje visokoprerađenih ugljenih hidrata može izazvati inflamaciju, što može da utiče na ponašanje deteta, dodaje ona. Isto tako, nedovoljno unošenje voća i povrća može da dovede do zatvora, što takođe izaziva nelagodnost i razdražljivost.
Kada jedemo ugljene hidrate, telo ih razlaže u vrstu šećera u krvi koji se naziva glukoza. Naši organi, tkiva i ćelije oslanjaju se na glukozu kao ključni izvor energije, i to je jedan od razloga zašto je keto dijeta opasna.
Iako postoji mnogo vrsta šećera u ishrani, nutricionisti ih obično dele u dve osnovne kategorije: prirodni (prirodno prisutni) i dodati šećeri.
"Šargarepa je povrće, bogata je beta-karotenom. Ali ona takođe sadrži prirodni šećer", objašnjava Korkins.
Voće takođe sadrži prirodne šećere, tzv. fruktozu, dok mleko sadrži laktozu. Međutim, Korkins naglašava da ne postoji ograničenje za količinu prirodnih šećera koju deca treba da unesu dnevno. Problem predstavljaju dodati šećeri, jer oni mogu da doprinesu zdravstvenim problemima poput gojaznosti, karijesa, bolesti srca, visokog holesterola, visokog krvnog pritiska, dijabetesa tipa 2 i masne jetre, navodi Američka pedijatrijska akademija.
Za decu mlađu od dve godine, Američka akademija pedijatara preporučuje da se dodati šećeri uopšte ne daju. Za decu između dve i 18 godina, preporučuje se najviše 25 grama, odnosno oko šest kašičica dodatog šećera dnevno.
Kada se sve sabere i oduzme, Šni savetuje roditeljima da razumeju da je šećer sastojak kao i svaki drugi, te da je prihvatljiv u umerenoj količini.
"Sam šećer nije nužno loš ako se konzumira u malim količinama i retko. Dakle, ne brinem previše zbog povremenog parčeta rođendanske torte ili pite za praznik. Ono što me više brine je redovno prisustvo šećera u detetovoj ishrani", kazala je ona.
U foto-galeriji pogledajte i savete ruskog pedijatra o odgajanju dece:
BONUS VIDEO:
Izvor: ona.telegraf.rs/Yumama