Beba prve dane života provodi uglavnom spavajući. Čak i kada se probudi između dva hranjenja, vreme provodi u polusnu. Neke bebe istovremeno dremaju dok jedu, pa je potrebno podsticati ih na sisanje - dodirivanjem njihovih usana bradavicom. Do kraja prvog meseca, period živahnosti se povećava na dva-tri sata, uz jedan duži period popodne. Ako biste u ovom periodu bebu preterano stimulisali igračkama, naročito onim koje proizvode zvukove, ili joj stalno nešto pričali, pevali, nosili je u rukama... verovatno bi reagovala plačem.

Bez preterane stimulacije

Između treće i dvanaeste nedelje, kod većine beba se javlja period uznemirenosti krajem dana.

Razlog za plač jednomesečne bebe može da bude i to što njen mozak ne uspeva da obradi sve pristigle informacije iz okruženj

aOva pojava se uglavnom tumači javljanjem grčeva, pa se primenjuju razna sredstva za njihovo ublažavanje. To nekad pomogne a nekad ne, ali krajem trećeg meseca pomenuta pojava u svakom slučaju iščezne. Postoji tumačenje da je neutešno plakanje u kasnim popodnevnim satima uzrokovano obiljem stimulacija kojima je beba izložena. S obzirom da centralni nervni sistem nije sazreo, u određenom trenutku on nije u stanju da obradi sve informacije koje stižu iz bebinog organizma i njenog okruženja. To se manifestuje uznemirenošću koja prerasta u plač, a da beba nije gladna i ne spava joj se. Zato treba smanjiti stimulaciju, kako biste bebi pomogli da se izbori sa svim što joj se dešava.

Prijatno okruženje

U prvom mesecu je dovoljno da, pored prijatnog okruženja u kome boravi, nasmejano lice roditelja bude ono što beba vidi kada je budna. Svetlo treba da bude prigušeno, muzika utišana, glas kojim joj se obraćate prijatan, a važno je i da joj se ne unosite previše u lice.

Kada beba napuni mesec dana, postavite vrtešku na krevetac, kako bi pratila igračke pogledom nakon što se probudi. Kada je smirena i naspavana, laganim pomeranjem zvečke i protresanjem da se čuje zvuk, navedite bebu da je prati pogledom sa jedne na drugu stranu. PageBreak

Ne "zatrpavajte" bebu igračkama

U trećem mesecu uvedite "Baby gim" sa igračkom postavljenom na sredini, da bi beba glavu zadržavala u središnjoj liniji. Ako biste sve ove igračke koristili odmah od rođenja, ili bebu stalno nečim stimulisali, ona bi vrlo brzo postala razdražljiva.

U svakom trenutku, bebi na dohvat ruke treba da bude jedna-dve, najviše tri igračke. To važi i za bebu koja puzi, sedi ili hoda

Kada beba plače, roditelji često počinju da joj nude jednu igračku za drugom - u želji da je umire, što uglavnom izazove suprotan efekat - beba samo još više plače. Previše podsticaja samo povećava broj informacija, koje bebin mozak ne može da obradi. Ovo se događa i u kasnijim periodima, kada je beba zatrpana igračkama sa kojima uglavnom ne zna šta da radi. Ako uzme igračku i odmah je ostavi, verovatno nije dostigla određen stepen zrelosti da bi mogla da je koristi. Ili, jednostavno, igračka nije funkcionalna, pa je samim tim beskorisna.

Organizovan prostor za igru

Kada beba uči da koristi novu igračku, treba joj dati dovoljno vremena da je savlada, i pomoći joj u tome - najpre pridržavanjem, zatim stalnim dodavanjem kada je ispusti, kao i pokazivanjem šta sa igračkom može da se radi. U svakom trenutku, bebi na dohvat ruke treba da bude jedna-dve, najviše tri igračke. To važi i za bebu koja puzi, sedi ili hoda. Sve što je više od toga - stvara nered i dovodi do konfuzije kod deteta. Bebin prostor za igru mora da bude organizovan, kako bi ona mogla da koristi igračke na pravi način, što će omogućiti njen normalan motorni razvoj.

Previše animacije umanjuje koncentraciju

Odrasli nekada ne mogu da obuzdaju svoja osećanja, naročito kada je prisutno mnogo osoba: svako želi da pokaže koliko voli bebu, pa je neprestano neko drži u rukama, nosi kroz kuću, peva, igra sa njom...

Dete koje raste u okruženju u kojem ga stalno neko u nekoj aktivnosti prekida i nudi mu nešto drugo, kasnije može da ima problema sa koncentracijom

Često je uključen TV po čitav dan, bebi se stalno obraćaju, nude joj igračke. Kada dete raste u takvom okruženju, može da ima problema sa koncentracijom, jer ga stalno neko u nekoj aktivnosti prekida i nudi mu nešto drugo. Koliko god to delovalo beznačajno, kasnije može da bude veliki problem u ponašanju deteta - kada ono ne može da se usredsredi na jednu aktivnost, jer nije naviklo da započeto i završi.

U želji da zabavimo dete, dešava se da ne poštujemo njegove potrebe, koje ono sâmo ima. Ako ne znate šta treba da radite sa detetom a šta ne, dovoljno je samo da zamislite sebe u toj situaciji, pa će vam biti jasno da li i koliko treba da stimulišete mališana.     

Snežana Milanović, visoki strukovni terapeut