Kod novorođene bebe, kosti lobanje (dve čeone, dve temene i jedna potiljačna) nisu međusobno srasle. Slobodan prostor između njih, ispunjen vezivnim tkivom, ponekad je celom dužinom opipljiv - do širine od jednog centimetra. Ali, na mestu gde se sastaju tri ili četiri kosti, postoje proširenja zvana fontanele.

Prednja ili velika fontanela se nalazi na spoju čeonih i temenih kostiju, romboidnog je oblika, promera do četiri centimetra po dijagonalama, i lako se opipava kao mekan prostor između kostiju.

Zadnja fontanela je manja (oko 0,5 centimetara), trouglastog oblika, a smeštena je između temenih i potiljačne kosti.

Kada fontanele nestaju?

U toku razvoja, kosti postepeno srastaju, čime se formiraju šavovi duž njihovih spojeva. Poslednje zarastaju fontanele - zadnja do šestog meseca, a prednja između devetog i osamnaestog meseca. Međutim, u tome postoje velike individualne razlike, koje predstavljaju normalne varijacije kod zdrave dece.

Veličina fontanele u ranom uzrastu ne utiče na vreme njenog zatvaranja, a važno je znati da glava raste i posle toga

Kod 96 odsto mališana, velika fontanela se potpuno zatvara do kraja druge godine života, kod 38 odsto do kraja prve godine, a kod jedan odsto - do trećeg meseca. Veličina fontanele u ranom uzrastu ne utiče na vreme njenog zatvaranja. Važno je znati da glava raste i posle zatvaranja fontanela. Jer, pod normalnim uslovima, šavovi između lobanjskih kostiju sasvim zarastaju tek sa dvanaest godina, a potpuna koštana fuzija (stapanje svih kostiju svoda lobanje u jednu) se odvija u trećoj deceniji.

Zašto doktori kod bebe pregledaju fontanelu?

U mnogim situacijama, fontanela je doktorima od velike koristi. U toku porođaja, na osnovu prisustva velike fontanele koju pipaju prilikom pregleda, akušer i babica zaključuju da plod prednjači glavom. Na osnovu položaja velike i male fontanele, procenjuju kako se beba rotira u porođajnom kanalu.
Fontanela je, na neki način, „prozor u mozak“. Preko nje može da se izmeri pritisak unutar lobanje, kroz nju može da se ultrazvučnim pregledom posmatra mozak, a Doppler ultrazvučnim pregledom da se meri brzina protoka krvi kroz moždane krvne sudove, što daje izuzetno važne podatke o stanju centralnog nervnog sistema. Pogodna je i za neke manje intervencije u lobanjskoj jami. Njen izgled može da ukaže na izvesna patološka stanja (uvučena, napeta, pulsira, prevelika, prerano srasla...). Normalno, kod bebe koja ne plače, fontanela je u ravni okolnih kostiju. 

*Uvučena fontanela
Fontanela je uvučena kada je dete dehidrirano (ima nedovoljnu količinu tečnosti u organizmu) - bilo zbog nedovoljnog unosa, bilo zbog preteranih gubitaka tečnosti (putem znojenja, proliva, povraćanja, preobimnog mokrenja i drugo).

*Napeta fontanela
Ukazuje na povišen pritisak unutar lobanje. Kod zdrave dece se zapaža u toku plača, ali ako je prisutna i nezavisno od toga, pobuđuje sumnju na neka oboljenja. Na primer, fontanela biva napeta i pulsira u toku zapaljenja moždanih opni (meningitis), mada i kod neke zdrave dece može da pulsira, ali nije napeta.

*Prevelika fontanela
Kod dece koja imaju veliku glavu, sa široko otvorenom i napetom fontanelom, lekar će da posumnja na hidrocefalus, nastao zbog nakupljanja prekomerne količine tečnosti u moždanim komorama. Hidrocefalus može da bude urođen i stečen, a najčešće je posledica krvarenja u moždanim komorama, kao i infekcije pre ili posle rođenja. Dokazuje se ultrazvučnim pregledom bebinog mozga, a potvrđuje kompjuterizovanom tomografijom (skener) ili magnetnom rezonancom. Zahteva hitnu intervenciju, koja smanjuje pritisak u glavi i time sprečava oštećenje mozga.

Prekomerno velika fontanela (bez povišenog unutarlobanjskog pritiska) se sreće kod dece sa urođeno smanjenom funkcijom štitne žlezde, nekim urođenim poremećajima u formiranju koštanog i vezivnog tkiva, a neretko i kod dece koja su imala intrauterusni (unutarmaterični) zastoj u rastu. No, ovi pacijenti imaju vrlo uočljive i druge simptome.

Šta ako novorođenče nema fontanele?

Ako na rođenju nije moguće opipati veliku fontanelu, treba sačekati nekoliko dana. Jer, neke bebe se jedva "provuku" kroz porođajni kanal majke, pa im kosti lobanje privremeno budu čak i malo preklopljene. Međutim, narednih dana se normalno razmaknu i fontanele se pojave, a obim glave prividno neznatno poraste. Ovo su normalne situacije, i u najvećem broju slučajeva su deca zdrava. Glava raste određenom brzinom (kod nedonoščadi malo brže), a fontanele se smanjuju i postepeno nestaju.

Ukoliko postoji bilo kakva sumnja da nešto nije u redu - ne treba paničiti, već uraditi neurološki pregled i rendgenski snimak lobanje

- Međutim, ako se dete rodi bez fontanela, i sa opipljivim grebenima na mestu spojeva kostiju - koji predstavljaju prerano formirane šavove, verovatno se radi o sinostozi. Ona predstavlja patološko stanje, jer onemogućava rast mozga, inače normalnog, pa zahteva hirurško razdvajanje kostiju lobanje. Mogu da budu srasle sve kosti ili samo pojedine. Da bi se potvrdila ova dijagnoza, potrebno je da se uradi rendgenski snimak lobanje. Operativno lečenje je potrebno u 20 odsto dijagnostikovanih slučajeva. Hirurška intervencija se radi u prva tri meseca života i daje odlične rezultate, pod uslovom da je tačno postavljena dijagnoza, kao i ako se operacija dobro isplanira i izvede na vreme.

-Jedan broj dece se rađa sa nerazvijenim mozgom - bilo zbog infekcija tokom trudnoće, ili zbog genetskih grešaka. Kod njih dolazi do prevremenog zatvaranja fontanela, ali sekundarno, zbog usporenog rasta već oštećenog mozga. Ova deca imaju smanjen obim glave (mikrocefalus) i po pravilu su mentalno, a često i motorno oštećena. Desi se da se dete rodi normalno, pa nakon perioda od nekoliko meseci glava prestane da raste, fontanele se zatvaraju i ispoljava se psihomotorna retardacija, koja na rođenju nije bila uočljiva. Tada se sprovode često dugotrajna i mukotrpna ispitivanja, sa ciljem da se odgonetne uzrok oštećenja, koje je trajno.

-Fontanela se brže zatvara i kod povećane funkcije štitne žlezde.

Napominjem da su sva navedena patološka stanja izuzetno retka i da je daleko od toga da svako dete, kod kojeg se fontanela zatvara pre uobičajenog uzrasta, ima zdravstveni problem. Ukoliko postoji bilo kakva sumnja da nešto nije u redu - ne treba paničiti, već uraditi neurološki pregled i rendgenski snimak lobanje, nakon čega će situacija da postane mnogo jasnija.

Rahitis i fontanelaRahitična deca imaju meke kosti, koje se lako krive, sa mnogobrojnim neželjenim posledicama u organizmu. Prvi simptomi su uočljivi na kostima lobanje. Fontanele su neuobičajeno velike i ne zatvaraju se na vreme, a kosti lobanje mekane i na pritisak se ulubljuju, da bi se potom vratile u normalan položaj, poput ping-pong loptice (kraniotabes). Terapija vitaminom D ubrzo dovodi do nestanka pomenutih simptoma.

Da li bebama kod kojih se fontanela rano zatvara treba ukinuti vitamin D?

Iako su kod dece sa rahitisom fontanele veće i duže vreme otvorene, ne važi i obrnuto. Naime, uzrok njihovog preranog zatvaranja nikako ne može da bude upotreba vitamina D, pa nema nikakvog opravdanja da se ovaj vitamin ukida, ili daje u dozi manjoj od preporučene.

Najvažnije je da se kod sumnje na nenormalan izgled fontanele uradi detaljno ispitivanje i postavi tačna dijagnoza. Ne zaboravite na onaj jedan odsto zdravih beba kod kojih se fontanele, bez ikakvih posledica, zatvaraju do trećeg meseca života! Taj jedan odsto je brojčano veći od svih pomenutih patoloških stanja zajedno.

Prim. dr Maja Skender, pedijatar