Kao fotograf, imala sam priliku da zabeležim najvažnije priče u životima porodica. Imam mogućnost da na svoj način ispričam priču kako je njihovo dete došlo na svet. Borba. Strah. Bol. Radost.

Ove priče su neverovatne.

Ipak, u vreme društvenih mreža vrlo često vidimo samo one idealne priče sa porođaja, bez ikakvih lekova, mirno, lako. Žena je opuštena, nasmejana, prima svoje dete na grudi.

Kao fotograf sam imala priliku da fotografišem mnogo rađanja, i da, jesu prelepa. Pritom, mislim i na one porođaje carskim rezom, koji zahtevaju ogromnu hrabrost i smelost.

Mama koja kreće na operaciju se toliko snažno drži za tu ljubav prema svojoj bebi. Pušta da je strah prevlada. Iako je svaka svesna da je carski rez najbolji za nju, jasno joj je da je ovo operacija koja ostavlja rane i ožiljke.

Neke žene se nedeljama pripremaju za carski rez, a neke od njih imaju samo par sati ili čak minuta da se pripreme. Kada se beba rodi, sve o čemu je mislila i čega se plašila se menja. A mama - ona pokušava da odagna sav taj strah kako bi porođaj što bolje prošao. Tada dolazi do operacije. Potpuni oporavak zahteva par meseci.

A ove žene, one su emotivno i fizički toliko jake. A ta snaga nije potrebna samo na porođaju, već i danima, mesecima, godinama nakon toga, samo sa bebom u rukama.

Rađanje deteta na svima nama ostavlja ožiljke. Neke imaju emotivne, druge fizičke. Mame koje su se porodile carskim rezom obično imaju i jedne i druge. A opet, ti ožiljci su tako snažan podsetnik na hrabrost i trenutke koje smo prošle kada smo dočekale dete na svet.

Ožiljci su vrata kroz koja je dete ušlo na ovaj svet. Oni su predivni i treba ih slaviti!

Pročitajte i...