Stara srpska imena sa tužnom simbolikom

Zanimljivo je recimo da su se kroz srpsku istoriju (prilično daleku) deci često davala imena koja su imala tužnu ili na neki način tešku simboliku, a ta praksa je danas izumrla. Ipak, u našem narodu su i dalje ostala ukorenjena neka od tih imena poput Nenad, Mina, Stana, Vlajko, Gorčilo...

Prodan/Prodana: Reč je o starom slavenosrpskom imenu, koje se davalo detetu koje je "od Boga dano" kao zamena za ono starije koje je stradalo.

Jaglika: Ovo ime je bilo namenjeno novorođenim devojčicama ukoliko je kuća u žalosti (ako je otac preminuo pre nego što se dete rodilo, ili majka nije preživela porođaj...)

Stadija/Stanija/Stanika/Stana/Stanka: Ovo ime dobijale su devojčice čiji su roditelji priželjkivali da prestanu da dobijaju žensku decu.

Dostana: Ovo imem davalao se kako bi se zaustavilo rađanje u porodici u kojoj je već bilo dovoljno dece.

Vlasije/Vlajko: Reč je o imenu grčkog porekla koje se prevodi kao "strog", "grub", "trom"...

Gorčin/Gorčilo: Ovo ime davalo se deci kako bi ih štitilo od zlih duhova, jer se verovalo da oni zaobilaze "gorku" decu i ne mogu da im naškode.

Mina: Ovo ime nastalo je kao kratka varijanta, tačnije nadimak imena poput Jasmina, Emina, Milena, Vilhemina, Marina, a samo po sebi u srpskom jeziku nema nikakvo značenje (sem eksplozivne naprave).

Nenad: Ovo ime je nastalo da glagola "iznenaditi se", a davalo se deci koja su na svet došli "nenadano".

Najda/Najdan: Ime je nastalo od korena reči "nađena", odnosno od starog glagola "najdena". Samo ime ima zanimljiv običaj koji ga prati - dete bi se ostavljalo na putu ili raskrsnici kako bi se porodica spasila uroka. Onda bi "kao slučajno" našli tu dete, i na taj način prekinuli niz bolesti ili umiranja u porodici.